Ustavna konstitucija slobode 1"Slovo" Božidara Grujovića nalazi se u prvom izdanju "Memoara prote Mateje Nenadovića"

Tu je iskrsao jedan problem. Planirali smo da u inače umetnički veoma svedenom programu počasno mesto ima prezentacija jednog postarijeg dokumenta, teksta o načelima na kojima treba da počiva prvi ustav Srbije modernog doba.


Reč je o tekstu koji je 1805, za potrebe priprema ustavotvorne skupštine srpskih ustanika, pripremio Božidar Grujović, ugarski doktor prava, koji je napustio univerzitet u Harkovu da bi se pridružio učesnicima Prvog srpskog ustanka, postavši sekretar Praviteljstvujušćeg sovjeta, čiji je predsednik bio čuveni prota Mateja Nenadović. U tom nevelikom tekstu Grujović, u duhu prosvetiteljstva i građanskih revolucija, zastupa stanovište o neophodnosti ustavne konstitucije slobode i demokratije kroz uspostavljanje vladavine zakona, pomoću čega beslovesna raja umesto stoke postaje ljudska zajednica, stiče ljudska prava, a nacionalne vođe bivaju lišene neograničene vlasti. To je najsažetije izražena respublica. Taj tekst je objavljen u prvom izdanju Protinih Memoara, 1863. godine. A pošto je doajen našeg pozorišta Ljuba Tadić godinama izvodio monodramu o Proti, planirali smo da on pročita Grujovićevo „Slovo“. Mada već teško oboleo, Ljuba je prihvatio predlog. Međutim, u poslednjem trenutku je otkazao, pa je „Slovo“ pročitala Olivija Rusovac. Problem, međutim, nije u tome što je izostao umetnički domet koji bi dosegao jedan veliki glumac. Biće da je problem u tome što naš slavni glumac svoju monodramu nije spremao prema prvom izdanju memoara, nego po nekom od oko dvadeset kasnijih izdanja u kojima nema ni traga o „Slovu“ Bože Grujovića, a to nikako nije propust našeg slavnog glumca.

Problem je, i to veoma ozbiljan, u tome kako se kroji i prekraja nacionalna kultura, kako se nameće jedno shvatanje tradicije nauštrb drugih. I ako izlaženje Republike ima neku kulturnu vrednost, to nikako nije nametanje neke svoje vizije, nego otvaranje prema istoriji čoveka i njegovog sveta, što je nezamislivo bez kritike ideoloških falsifikata u nacionalnoj istoriji. Naime, ustavna načela koje je predlagao Grujović mogu se posmatrati kao utopija s obzirom na preovlađujuću nepismenost ustanika i bahatost ratničkih vođa, pa i kao suvišno „filozofiranje“ u kritičnim ratnim uslovima i nepovoljnim odnosima između svetskih sila. Na takav način dolazi do redukcije samo na ono što kroje dinastičke, partijske, crkvene i slične. verzije tradicije i čitave nacionalne istorije. Tako izostaju merila za valjanu procenu stvarnih tokova i ishoda istorije. Na tome počiva izvorni pojam respublica, potisnut raznim smutnjama, pa i aktuelnom tranzicijom. Naime, otkada se zna za ljudski rod ima ratova za ratni plen koji su uslov opstanka, ali i oslonac podele na gospodare i robove, kao što se zna da ima i nastojanja, od antičkog polisa, preko republikanske tradicije, do revolucija koje teže da uspostave ustavnu demokratiju u kojoj se sukobi regulišu na osnovu jasnih ideja, načela, institucija i procedura, a ne atavističkim nagonima i veštinama predvodnika pobedničke populističke revolucije. Istorijska scena se izmenila. Nema više FNRJ i SFRJ, ni SRJ i SCG. Srbija se našla u osami, izolovana, ozloglašena kao glavni krivac za sukobe i ratove, bez jasne orijentacije i razgovetnih horizonata. A vlasti i dalje talambasaju o staroj slavi, ničim izazvanoj mržnji, diče se vladajućim kadrovima, dok su na vlasti, a kada padnu kleveću ih kao morone i izdajnike, čak neprijatelje. Hvališu se „srpskim strojevim korakom na paradama“, prirodnim lepotama i domaćim specijalitetima.

Sve izgleda jednostavnije ali i zamršenije. Nekadašnje odredbe „pre rata“ i „posle rata“ izgubile su oslonac jer se ne zna na koji se rat misli. (Taman kada sam 11. maja počeo da zapisujem ove retke, iznenada je došlo do zastoja. Zabrinut jučerašnjim dugim prekidom struje, što me lišava upotrebe kompjutera, veoma rano sam počeo da radim, pa sam od zamora zadremao sam za stolom. Nadošao je košmarni san. U delovima sive mase koje ne kontrolišem, izgleda da su nataloženi tragovi raznih strahova. Ukazali su se pipci neke „čvrste ruke“, uzimaju rukopis i prete nekom kaznom. Tražim podršku kod svojih već pokojnih prijatelja iz Praxisa. Trgnem se. Nema finala, kao što to obično biva s košmarnim snovima. Nastojim da se priberem, predahnem i povratim u svakodnevicu, odem preko puta do pošte, da podignem penziju i platim neke račune, u obližnjem dućanu kupim izvesne potrepštine, pa nastavljam da pišem.)

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari