ŠTA JE ISPALO, A ŠTA JESTE: Jedva sam čekala da napišem ovu kolumnu. U novinama je postalo uobičajeno da se ljudima iza imena u zagradi piše broj godina života, ja sam nedavno predložila da im se piše visina plate i mesto gde je zarađuju.

Ako pođemo od pretpostavke da ljudi stižu u medije zato što su u nečemu, pa makar i u prekršajima, iznad proseka ili čak posebni, da se vidi kako se koja posebnost plaća i na kojim se mestima najbolje plaća. A šefovima firmi da u zagradi piše kolika je dobit ili gubitak firme koju vode. Bogami bi se mnogi odrekli svoje posebnosti. Možda nije trebalo da napravim ovoliki uvod. Nego da odmah pređem na rečenicu koja me je dodatno razljutila i učvrstila u uverenju da je ovakvo javno razgolićavanje potrebno. A da je licemerje i skrivanje sasvim kontraproduktivno. Direktor Fonda B92 i bivši šef istoimene televizije Veran Matić prošle je nedelje govoreći o mukama koje su imali inicijatori ukidanja PDV na opremu za bebe izjavio:“ A pregovori sa Dinkićem (tada ministrom finansija) o ukidanju PDV-a na opremu za bebe su bili toliko teški da su ličili na pregovore sa MMF-om. ISPALO JE DA SU ONI KOJI ZARAĐUJU 80.000 MALTENE BOGATAŠI (podvukla – ja)“. E pa oni koji u Srbiji zarađuju 80.000 mesečno jesu bogataši. A te se pare zarađuju samo u institucijama i firmama koje žive u zaklonu državnog ili paradržavnog budžeta ili na mestima koja žive od raznih donacija, dotacija i drugih , po mom davno iznetom pa mislim i drugde dokazanom uverenju, štetočinskih načina finansiranja. To što je javnost u Srbiji prilegla na spinovanje tvrdnjom kako je primalac plate od 80 000 dinara mesečno siromašak koji zaslužuje da ga firma ili institucija u kojoj radi čak i beskamatno kreditira, dok druga ni polovina Srbije plaća zelenaške bankarske kamate, to što je javnost prilegla ima se zahvaliti tome što više od polovine Srbije živi u lagodnom zaklonu budžeta ili raznih donacija, a onaj ostatak se svoje plate ili stidi ili skuplja poneku mrvicu sa stola onih napred navedenih nazovi siromašaka ili se nada da će se i sam domoći nekog budžetskog mestašca, pa mu nije ljutiti buduće sadrugove. Dakle, primalac plate od 80 000 dinara u Srbiji jeste bogataš. Ovaj zaključak nema veze sa mojim stavom o demografskim problemima Srbije i eventualnim rešenjima. Ni sa mojim stavovima o primitivnom privatnom sektoru koji profit zarađuje isključivo snižavajući kvalitet i proizvoda i uslova rada.

ŠTA JE BILO, A ŠTA ĆE BITI: Aleksandar Vučić je u subotu obećao da će u napred opisanom stanju stvari da napravi preokret. Po principu: ko bi doli, sad je gori. Moram da podsetim da je, istina, ne baš preokret, ali promene u napred opisnom i sve gorem stanju stvari obećavala svaka vlada u poslednjih petnaestak godina. Na kraju njenog mandata bilo je uvek gore nego na početku. U poslednje dve godine otkako je Srpska napredna stranka na vlasti, a Aleksandar Vučić šef Srbije nije se u tom pogledu ništa promenilo. Javni sektor se uredno puni partijskim kadrovima na čelu sa onima iz njegove stranke. Primena principa „neka pobedi najbolji“ u nekoliko slučajeva se izrodila i u javnu smejuriju.

Sudeći prema broju glasova koji mu je birački narod dao, Srbija je cela-celcata poverena Aleksandru Vučiću da sa njom radi šta hoće. Dotle je došlo. Ili dotle su nas doveli. Vučić može da pravi vladu sa delom opozicije, može da je pravi sam sa sobom. I ako u vladu uvede deo opozicije, ne mora da joj čini nikakve ustupke, nego naprotiv. Dakle, Vučić može da reformiše koliko hoće, nema nikog da mu smeta. To što se on već sada izvinjava nekim ogromnim antireformskih potencijalom, nije dobar znak – i ako postoji, tom antireformskom potencijalu bi trebalo vremena da deluje. Vučić ima u parlamentu tako komotnu većinu da, ovog puta, samo treba da bude brži.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari