Neće biti mleka, javio je spiker melodramatičnim tonom, a kamerman je švenkovao prema usamljenoj kravi na pašnjaku. Grandiozno biće, Srbin, sedeo je pred ekranom, gledao sve to, pio pivo na cuclu, bez da mu je zaigrala ijedna crta lica, uključujući i nožni palac. Srbija duguje 23,6 milijardi evra, skoro se zagrcnuo spiker, a kamerman je švenkovao prema nebu.

Grandiozni Srbin sedeo je u naslonjaču, milovao svog novog kućnog ljubimca, kravu, zadovoljan što uvek ima spremna rešenja za sve elementarne nepogode. Spiker je, potom, pročitao vest za koju čak ni grandiozni Srbin nije imao alternativnu ideju – raskinuli su Grand i Pink…

– Šta ja sad da radim?! Šta će biti s nama?– upitao je očajno kravu koja je žvakala plastične lale iz vaze. ‘’Ništa. Promeni kanal, to je ionako program za volove’’- objasnila mu je nonšalantno estetizovana krava između dva zalogaja. ‘’Ti ćeš da mi kažeš šta ću ja da gledam. Kravo jedna’’ – rekao je sad već manje grandiozni, a više raspamećeni Srbin. Odmah sutradan je, ipak, spiker javio ohrabrajuću vest – neće biti nestašice Granda na Pinku. Pomirili su se. Biće samo nestašice mleka. ‘’Jupi’’- rekli su uglas i krava i njen životni saputnik, grandiozni Srbin.

Dok punoletni Ž.M., vlasnik Pinka, sve dobronamerne ljude asocira na mesec jul, punoletni S.P., suvlasnik Granda, sve dobronamerne ljude asocira na glupi avgust. Glupi (mesec) avgust je, naime, prema internet rečniku Vukajlija, osoba bez naročitog talenta koja prikuplja pažnju društva isključivo praveći klovna od sebe. U 90 slučajeva glupi (mesec) avgust nije čak ni smešan, već samo, jednostavno, žalostan…

To naravno nema nikakve veze sa dotičnim suvlasnikom S.P. On sve dobronamerne ljude asocira na avgust, jer je baš početkom glupog meseca avgusta, ove godine, najpre okončana njegova dugogodišnja saradnja sa gorenavedenim Ž.M., koji je sve to raskantavanje osmislio unapred, krajem jula, meseca koji uglavnom prethodi inkriminisanom avgustu. A onda se, isto u glupom avgustu, desilo nešto ohrabrujuće za naciju blaziranu glede mogućnosti da preti nestašica mleka – punoletni Ž.M. odlučio je da preispita svoju odluku donesenu još u julu. Taj jul je, inače, mesec u godini koji je jedno vreme imao i Direkciju. Sve sa predsednikom i generalnim sekretarom. Zašto iste organe, recimo, nije imao decembar? Ili februar?

Nestalnost bliske saradnje sa punoletnim Ž.M. uočila je još odavno Mirjana M., profesor marksizma na katedri geografije. Svojevremeno je pričala da joj se Željko M. uporno ne javlja na telefon, a prethodno je slušalicu podizao deset minuta pre nego što zazvoni. Ima bionergiju, pomislila je Mira M. Kada se ovaj još javljao, uoči zvonjenja.

Faza nepodizanja slušalice čak i posle zvonjenja poklopila se sa večnošću – bilo je to u periodu posle 27. septembra 2000. kada se Ž.M. u pravom trenutku iščlanio iz jula, meseca koji prethodi glupom avgustu. Mira M. je bila iznenađena i uvređena, pošto je doznala da se svima ostalima javlja. Nije znala koji mu se vokalni interpretator iz jula, meseca sa Direkcijom, ne dopada. Slično je pomislio i punoletni S.P., kada je primetio da mu se Ž.M. ne odaziva ni preko ekrana svoje televizije, odakle je Ž.M. znao da frontalno udari na svakog ko ima dobre ideje. Tako je profesor Čedomir Čupić, jedared, u svojstvu predsednika Saveta za borbu protiv korupcije, uzgredno primetio da je ‘’zgradu Pinka trebalo srušiti’’ – našta mu Ž.M. nije ostao dužan. Profesor Čeda se na programu ove potpuno privatne televizije pojavljivao češće od svih raspoloživih produkcijskih poduhvata Grand produkcije. Bio je to mali ružičasti linč, dovoljan da niko više ne pomisli ništa slično.

Sećajući se bolnog slučaja Mire M., Saša P., momak iz glupog avgusta, pomislio je da se jul nikada više neće vratiti. Međutim, kalendarska ljubav je nastavljena na obostranio zadovoljstvo posle samo jednog dana svađe. Ispostavilo se, pak, da je Ž.M. spreman da oprosti svakome, sem Miri M. Ima čovek svoje principe. Ukratko, pomirili su se Pink i Grand. Mada smo svi mi neupućeni mislili: ‘’To je, majku mu, isto, ko nokat i meso, ko Stanlio i Olio, ko Toma i Voja, ko Željko M. i Saša P, ko pametni jul i glupi avgust, ko Boro i Ramiz, ko Miško i Milka’’.

Željko M. je za deset godina, od poslednjeg podizanja slušalice Miri M., neviđeno napredovao. Deceniju kasnije slušalicu je počeo da spušta i Anđelini Džoli. ‘’Pa šta misli taj kreten, ko je on’’- pomislila je Anđelina ciljajući na operativca telefonske centrale zbog krčećih veza, nikako na Željka M. Samo decenija mu je trebala da iznervira dve, hm, dame. Svi ostali zasad ćute. Željko M. je uspeo u životu. Što nesumnjivo ukazuje da Srbija, kao celina, baš i nije uspela u životu.

Dugo godina, Željko M. je bio član vokalno-instrumentalnog sastava ‘’Rokeri s Moravu’’. Bavio se, nakon toga, strogo kalendarskim angažmanima – svirao bas u ‘’Oktobru 1864’’, potom sve instrumente u grupi ‘’Jul 90’’, da bi neočekivano postao prva violina egzotičnog sastava ‘’Oktobar 2000’’. Saša P. nosio je na početku karijere Fahretu J. na krkačama u svojstvu harmonikaša orkestra ‘’Slatki greh’’. Obojica su u međuvremenu postali uticajni i bogati. Sve to ukazuje da u Srbiji nema boljeg zanimanja od stiliste za netalentovane. Dvojicu kolega, naime, nije uplašila narodna kletva: ‘’Dabogda ti keva pevala na Palmi’’. Oni su u tom segmentu našeg društva videli svoju razvojnu šansu.

Željko M. je jednom pametno primetio: „Ne može Pink za četiri godine da promeni nasleđe onih 500 godina pod Turcima“. Tih pola veka, prema nepunih 20 godina pod Pinkom zaista je bio kratak romantični period –Turci nisu imali svoju televiziju, nisu imali ni fotoaparate pa da danas etnolozi i antropolozi te snimke istaknu sa propratnim tekstom: ‘’Ovako smo izgledali pre nastanka Pinka. A na slici levo, pre nastanka Granda. Tako smo izgledali pod Turcima’’. Drugi put Ž.M. je rekao: „Pomeraćemo se istom brzinom kojom se kreće kulturni nivo građana“. Pa su, potom, ‘’Kursadžije’’ postale zamena za odlazak u pozorište, gde se ionako ide samo ako se karte dele preko sindikata za neku ‘’smešnu predstavu’’ (‘’je l’ predstava smešna?’’- pitanje pre uzimanja karata). Grand je postao zamena za odlazak u operu i na balet. ‘’Nisam ja bilo ko, ja sam Grand balerina’’- rekla je uvređeno Grandova Maja Pliseckaja, pre izvesnog vremena, kada su Pink i Grand dodirnuli sopstveni plafon. Koji je onima iznad plafona ličio na pod. ‘’Farma’’ je, tek sad se ispostavilo, bila kratak pledoaje za period nestašice mleka. Tamo je svaki grandiozni Srbin mogao da nauči kako da svojeručno pomuze kravu.

I posle kažite da sve to nije naučno-obrazovni program.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari