Izgleda da je spoljni popečitelj Mrkić krenuo zvezdanim stazama njegovog prethodnika Jeremića, koji je, uzgred, ovih dana svečano pustio u pogon svoju nevladinu organizaciju začinjenu međunarodnim tezgarošem Džefrijem Saksom.

Red nalaže da Džefriju i Vuku damo sto dana, pa da onda prozborimo neku kritičku reč na tu temu. Sada ćemo se pozabaviti Mrkićem, koji je odavno pregurao sto dana. V čjom, dakle, bylo djelo? Bivši ambasador u Ankari, Spasojević, potegao pa u Danasu napisao nekakav kritički tekst o MSP. Da li su kritike na mestu ili ne – to ne znam, nemam pojma šta se radi u MSP-u, a čisto sumnjam da i MSP zna šta se u njemu radi. To, uostalom, nije ni tema. Prividna tema je uzbuđenje koje je Spasojevićevo pismo izazvalo u MSP-u, na čelu sa Mrkićem.

Iz tog uzbuđenja proizišlo je, nazovimo ga, pismo ucveljenosti naslovljeno “Odgovor na uvrede Dušana Spasojevića”! Ja se nešto ne sećam da je u Spasojevićevom tekstu bilo nekih uvreda. Čovek je u tekstu navodio neke činjenice – za čiju istinitost ne garantujem – ali ja tu nikakvih uvreda nisam pronašao. Što se ne bi moglo reći za MSP-ovo pismo koje vrvi od diskvalifikatorskih, denuncijantskih i palanačkih – što rekao Marinko M. Vučinić – “invektiva”. Ali ni to nije naša tema.

Tema je nivo pismenosti i stil MSP-ovog pisma. Ako se sećate, ja sam zdušno podržao Mrkićevu hvale vrednu nameru da profesionalizuje srpski elčiluk. Ono fakat, Mrkić od moje podrške neće imati mnogo vajde. Srbija je ovo, bato. Možda može ovde-onde progurati ponekog profesionalca, ama kad mu “odozgo” podviknu – a podvikuju i podvikivaće – da Janka ili Marka pošalje u Mozambik ili Angolu, popečitelj neće imati druge nego da Marka i Janka pošalje gde mu je rečeno. Toliko o profesionalizaciji.

Sada o profesionalcima. Ako profesionalci u MSP-u vladaju srpskim jezikom kao što vladaju sačinitelj(i) i potpisnik MSP-ovog pisma ucveljenosti, onda je možda, ipak, bolje osloniti se na “političke” diplomate. Mene duh, rečnik, stil i ton rečenog pisma, da prostite, neodoljivo podsećaju na saopštenja nekadašnjeg aktiva SKJ iz Pičkovaca. Koga interesuje, neka pročita, da ne traćimo Panovićeve karaktere, sve će mu biti jasno. Dakle, pristalica sam profesionalizacije, ali – uzmimo primer – na način na koji funkcioniše nemačka diplomatija. Tamo ambasador ne možeš postati pre nego što postaneš doktor nauka. Da li to nemačka diplomatija čini da bi se kurčila titulom “dr” na ambasadorskim vizitkartama. Jok, more. Čini to zato da bi profesionalne diplomate naterala da se neprestano obrazuju. Naše, izgleda, tek treba opismeniti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari