Predstava „Šaputanje“ kompanije Malka iz Grenobla po prvi put na Beogradski festival igre donosi hip hop i ulični ples. Ovu vrstu igre, koja već dvadeset godina ima posebno mesto na scenama ustanova kulture u Francuskoj, dok je upravo ovaj komad bio uvršćen u program Bijenala igre u Lionu, na 11. BFI predstaviće dvojica igrača – Buba Landrij Čuda i Nikola Mažu.
Komad „Šaputanje“, čiju koreografiju potpisuje sam Landrij Čuda, na programu je večeras i sutra u 20 sati u Beogradskom dramskom pozorištu, dok je publika u Pančevu imala prilike da je pogleda sinoć u Kulturnom centru.
„Šaputanje“ je komad nastao iz desetogodišnjeg istraživanja koreografa o zatvoreništvu, o tome šta se krije u zatvorskoj ćeliji i kakve priče kriju zatvorski zidovi koji sve čuju – priče nastale iz vike zatvorenika koje su samo šapat za slobodne.
– Predstava je nastala tokom mog susreta sa zatvorenicima. Držao sam radionice u zatvorima tokom deset godina, ali odmah sam osetio da se sa time rađa i nešto u umetničkoj formi. Ono što me je interesovalo je šta ples i igra mogu da promene u životu zatvorenika, tj. kako igra može da povrati delić ljudskosti koji je uništio zatvoreni prostor. Za mene je igra postala prostor mira – objašnjava u razgovoru za Danas koreograf i igrač Buba Landrij Čuda.
Kako kaže, često u svom radu na nekoj predstavi pokušava da svoj umetnički jezik pretoči prvo u radionice.
– Pravim radionice u raznim akademijama, umetničkim konzervatorijima – posećujem najklasičnije, ali i najurabnije prostore. Prilikom jednog takvog rada s pozorištem, direktor mi je predložio da uradim neku radionicu u zatvoru. Od prve posete osetio sam da me taj prostor inspiriše. To mi je dalo snagu da se vratim tamo i sutradan, i da nastavim da radim – ističe on.
Tokom svog rada, kako objašnjava, izgradio je odnos poverenja sa zatvorenicima.
– Susreti sa tim ljudima bili su uzbudljivi. Želeo sam da prikažem ljudske dimenzije koje zatvoreništvo uništava, da ne govorim samo o zatvorima već uopšte o tom osećaju zatvorenosti koji je širi od samog prostora. Predstava se ne bavi samo zatvorima, nego i univerzalnom temom zatvoreništva. Mislim da smo svi zatvoreni. Čak i ako je zatvor bio inicijalna kapisla za moj komad, mislim da sam uspeo da napravim neke paralele sa društvenim zatvaranjima u kojima se svako od nas nalazi – ističe Landrij Čuda.
On napominje da je upravo igra jedna vrsta oslobađanja iz tog prostora.
– Predstava govori i o tome na koji način prevazići takve teškoće. Beg iz zatvora je moguć jedino kroz nešto uzvišeno – kroz poeziju. Svako bi trebalo da dođe do nekog svog prostora mira. Za mene je to igra, koja čini nešto dobro u glavi i u telu. Telo je oruđe kojim kroz ples možemo da dođemo do tog osećanja – kaže koreograf.
On dodaje da su zatvorenici bili otvoreni za rad, te da je iz razgovora sa njima, ali i njihovih pisama koje je dobijao, uspeo da stvori jedan poseban i autentičan svet. Oni su, kako kaže, bili zadovoljni njegovim komadom jer su u njemu osetili ono što je želeo da im prenese i tokom radionica. S druge strane, publika širom sveta koja je imala prilike da pogleda ovu predstavu ostajala bi i nakon aplauza želeći da sazna šta se krije iza igre – kako i zašto je nastao komad.
Landrij Čuda je, inače, poput mnogih hip hop koreografa samouki igrač.
– Energija koju poseduje me je privukla hip hopu. To je igra trenutka, nije nešto gde se razmišlja. To je igra u kojoj je sve tu i odmah. Dolazim iz jedne društvene sredine koja je početkom osamdesetih godina teško živela, zbog promena koje su se dešavale u našim kvartovima. U tom trenutku hip hop pokret nas je udario kao asteroid. To je potpuno promenilo našu svakodnevicu i naš život. Igrali smo svaki dan. Kad god smo imali slobodnog vremena. Nikada od toga nismo želeli da napravimo zanat, ali je to ipak postala naša profesija jer su drugi ljudi rekli da ima u tome što mi radimo nečega dobrog, pozitivnog i nečeg što podiže raspoloženje ljudima – naglašava on.
Kako kaže, prilikom poznanstava sa Žan Klodom Galotom, direktorom Nacionalnog koreografskog centra u Grenoblu, njegova igra je evoluirala i u trenutku kada je počeo i da razmišlja o igri ona je dobila i duhovne elemente.
– Ja danas imam 45 godina i više od polovine svog života bavim se hip hopom. Taj pokret me je izgradio kao plesača i učinio da sam danas u Srbiji, sutra u Rumuniji, Brazilu. Ali ta kultura me je spasla i u filozofskom smislu – zaključuje Ladnrij Čuda.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


