– Najdugovečnija predstava u istoriji srpskog teatra „Buba u uhu“ obeležiće svoje 1650. izvođenje 22. februara u 20 sati na Velikoj sceni Sava centra. Diplomska predstava Ljubiše Ristića koja je premijerno izvedena 7. juna 1971. godine, zadržala se pune 44 godine na repertoaru Jugoslovenskog dramskog pozorišta, izvedena je 1.600 puta i videlo je preko milion gledalaca. Komad Žorža Fejdoa prošlog leta nastavio je svoj pozorišni život u KPGT-u.

Pred publikom u Sava centru naći će se mladi glumci koji odnedavno igraju u najčuvenijoj predstavi, ali i njihove starije kolege – Rada Đuričin, Branka Petrić i Vlasta Velisavljević, koji su uz upornog Nikolu Simića, uspeli da je sve te godine održe u životu.

– Okupljamo se 22. februara da se setimo Nikole Simića, koji se godinama borio da ova predstava ostane u životu, ali i svih drugih koji su, tokom ovih 45 godina, prošli kroz „Bubu“. Ovo izvođenje je poziv publici da poveže sve te generacije, jer je ovo komad o istoriji pozorišta, JDP-a i sad KPGT-a. Nadam se da će i nakon njih, nove generacije nastaviti da igraju ovu predstavu – kazao je reditelj Ljubiša Ristić na jučerašnjoj konferenciji za novinare.

On se prisetio kako je nastala predstava koja je prvih meseci igrana svaki drugi dan, da bi već u prvoj sezoni doživela svoje stoto izvođenje.

– Još kao student pomagao sam Stevi Žigonu u režiji njegovih predstava u kojima je i on igrao. Bojan Stupica je bio rešen da mi da da režiram jedan komad i dogovorili smo se da to bude moja diplomska predstava. Ali je Bojan u međuvremenu umro i ja sam gotovo i zaboravio na to. Ipak Marijan Lovrić, koji je došao u JDP iz Ateljea, pozvao me je i rekao da on treba da završi neke stvari koje je započeo Stupica, između ostalog i meni da da režiju predstave. Kada smo se videli, predložio mi je da pročitam Fejdoov komad koji jeupravo preveden a koji je on gledao u Istočnoj Nemačkoj. Rekao mi je da zna da bih ja najradije izabrao Brehta, ali da treba da pogledam i ovaj vodvilj i da razmislim. Bio je u pravu. Kada sam pročitao tekst, odmah sam pristao. Shvatio sam šta želi da mi kaže, da tim komadom mogu da osvojim pozorište, da bih u njemu mogao da govorim o čemu god hoću – objasnio je Ristić.

On je napomenuo da je tajna dugovečnosti „Bube u uhu“ u tome što je ova komedija uvek bila na ivici tragedije, jer je govorila o ljudskim manama.

– Iz dobre komedije samo je jedan korak u pravu tragediju. Tu najveću tajnu znao je i Nikola Simić i svi ovi glumci, koji su svesni da su najbolji komičari zapravo najbolji dramski glumci. „Buba u uhu“ se nije slučajno dogodila. Ona je došla u JDP, u jednu sredinu u kojoj je Steva Žigon radio „Pigmaliona“ ili Mata Milošević „Ožalošćenu porodicu“, i to u jedno kritično vreme za ovaj teatar, nakon komada „Kad su cvetale tikve“ – istakao je reditelj.

Prema njegovim rečima, originalni tekst ima 200 strana i njegovo izvođene bi trajalo više od tri sata, ali je njegova adaptacija dosta skraćena.

– Komad traje tačno sat i 25 minuta. I toliko je uvek trajao, jer bi svaki minut duže značio da su glumci izgubili ritam. Često su se šalili da imaju i svoju „pančevačku verziju“ koja je bila za šest minuta kraća i koju su izvodili kada je neko od njih žurio nakon predstave – prisetio se Ristić.

Među brojnim izvođenjima Branka Petrić se prisetila 300. predstave kada su u publici bili najbolji jugoslovenski fudbaleri, koji su se kasnije potpisali na program komada, dok je Rada Đuričin govorila o izvođenju na Dan policije.

– U publici je bila samo policija. Ali se niko nije nasmejao tokom cele predstave. Nismo mogli da verujemo. Sticajem okolnosti, zbog nekih neplaćenih računa, sutradan sam bila privedena u stanicu policije. Kada me je narednik video, počeo je oduševljeno da priča o predstavi i naredio da me odmah puste – priča Đuričin.

Predstava je godinama opstajala zahvaljujući neponovljivom Gospodinu Šandebizu, a glumci su se šalili da će je igrati i u staračkom domu.

– Prilikom jednog gostovanja u Valjevu, Voja Brajović je rekao da smo ostarili i da bi trebalo da prepustimo uloge mlađima. Zbog tih njegovih rečiNikola je izašao na scenu sa štapom i govorio jako usporeno. Ali je ubrzo bacio štap a publika je shvatila njegovu šalu – prisetila se Petrić.

U prvoj glumačkoj podeli popularne „Bube“ iz davne 1971. godine bili su: Nikola Simić, Milan Gutović, Vojislav Brajović, Marko Todorović, Vlasta Velisavljević, Boro Stjepanović, Rada Đuričin, Branka Petrić i drugi, dok u novoj podeli Fejdoove junake igraju: Lazar Jovanov, Tašana Đorđević, Sonja Leštar Mladenov, Vojislav Tomić, Mihajlo Perišić i drugi. Izvođenje u Sava centru je, očekivano, gotovo rasprodato, a ako se takvo interesovanje nastavi, planirano je još nekoliko repriza, naglasio je Ristić.

Lazar Jovanov naslednik Nikole Simića

Privilegiju, ali i dužnost, da zameni Nikolu Simića u glavnoj ulozi „Bube u uhu“ ima Lazar Jovanov, koji je inače doktorirao na Fakultetu dramski umetnosti.

– Čast je igrati predstavu koja je ušla u anale pozorišta. Nisam bio siguran da li ću moći da igram ovu ulogu nakon Nikole Simića. Ljubiša Ristić je insistirao na tome, i bio je u pravu. Ne bih napravio ovu ulogu da nije bilo dobrih odnosa sa celokupnim ansamblom. Nadam se da ćemo imati barem polovinu kontinuiteta kao stara postava i da ćemo preneti ovaj komad i novoj generaciji -kazao je Jovanov.

„Buba“ se igra širom ex YU

Prema rečima Ljubiše Ristića, „Buba u uhu“ igra se širom bivše Jugoslavije po ugledu na njihovu predstavu. Skraćenu adaptacija teksta Žorža Fejdoa na 54 strane mogao je da uzme ko je hteo iz arhive Jugoslovenskog dramskog pozorišta, ali je ona dobila smisao tek kada se pojavio televizijski snimak predstave. Tako je „Buba“ došla do Sarajeva, Skoplja, Kragujevca, Sombora…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari