Alen Badju (Alain Badiou) je energičan osamdesetjednogodišnji mladi filozof, matematičar, romansijer, dramaturg i osnivač Instituta za savremenu francusku filozofiju, jedan od najproduktivnijih i najuticajnijih mislilaca današnjice, kako su ga predstavili njegovi domaćini iz beogradske Edicije Jugoslavija, pre njegovog predavanja i niza razgovora u Domu kulture Studentskog grada.

Energija kojom Badju zrači gotovo da se može osetiti dok on i dalje žali za propuštenom šansom generacije iz maja 1968. Svoju reputaciju najhrabrijeg filozofa Evrope te karijeru u mnogim pomenutim oblastima hrabro svakodnevno stavlja na proveru. Takav je, naravno, bio i u Beogradu, kada sam ga imao prilike čuti. Sala koja prima 300 slušalaca bila je puna, a bilo je gotovo još toliko onih koji su sa strane i u holu slušali. Sama priča Badjua kao da je prenela virus ‘68. među većinom studente koji su sedeli okolo „po indijanski“ i opušteno pažljivo slušali i gledali nastup čuvenog Parižanina, čoveka teatra koji je jako dobro osmislio svoj nastup, govoreći „iz glave“.

Prve reči uputio je gotovo se izvinjavajući auditorijumu (kao da tu ima njegove krivice) zbog neprihvatljivog, divljačkog bombardovanja NATO-a Beograda, Srbije, skraćene Jugoslavije (sa Crnom Gorom).

Oružanu pretnju koju NATO znači i iskazuje smatra jednim od golemih grehova civilizacije. Ovako to vidi:

– Velika je mudrost odvajkada da čovek želje usaglasi sa životom, ne obratno. Najveća sreća je prihvatanje realnog. Kada Sen Žist kaže „Sreća je nova u Evropi“ – na koju se on sreću misli? Na sreću kapitalizma, a šta je sa mogućnostima komunizma? A da bi bilo sreće, treba promeniti svet u kojem sa nekih 86 procenata bogatstva upravlja 15 odsto odabranih. Kažu mi, a šta je danas pokret „Okupiraj Vol Strit“. Pa to je samo jedan deo mladih iz srednje klase, koji ne predstavljaju ni jedan procenat stanovništva. Šta je sa onih 99 posto? Što se tiče tih mladića i devojaka ne vidim tu želju da promene svet već je reč, zapravo, o nečem tužnom. Borbi za svoje interese. Žao mi je… Emancipacije nema, a nema ni sreće u smislu kako je govorio Sen Žist – jasan je Badju.

Što se tiče rata Badju ga razlaže na više nivoa:

– Šta je rat? Tu imamo više nivoa, na koji rat mislimo – u kolektivnom svetu, u svojoj porodici, religiji, naciji… Ali paralelno postoji i jedan drugi svet sa drugovima, prijateljima, pa čitav svemir i onda svet psihologije, fizike, biologije… Ne, ovde se misli na onaj svet za koji je Niče ustvrdio „Bog je mrtav“ (onda je sve moguće), a to je svet kapitalizma i istorije. A onda se postavlja pitanje stanja na Zemlji i održivosti ljudskog života i šta je sa našom bednom planetom. Neke su stvari određene, kao što je revolucija u Rusiji 1917. o čemu svedoči Džon Rid u knjizi „Deset dana koji su promenili svet“. Lenjin je mislio da je to samo početak svetske revolucije. Bili smo, a posebno vi u ovoj zemlji, svedoci sloma socijalističke revolucije, pa i posledica toga događaja. Zato danas imamo situaciju da je više nego ranije otvorena mogućnost novog rata ka kojoj se uporno ide, bez shvatanja da je u pitanju sudbina sveta – naglasio je u svom predavanju Badju

Sloboda kojom zrači više nego bilo kakva literatura govori o hrabrom i kočopernom duhu Pariza, makar je Badju rođen u Rabatu (Maroko), u francuskoj koloniji. Taj njegov stav mnogo govori o Žan Pol Sartru, Žan Lik Godaru, koje često pominje i citira, i nizu generacija slikara, pesnika i glumaca. Govori o jednom gradu u kome ova vrsta terorizma kakav je viđen u redakciji „Šarli eboa“ jednostavno nije bio moguć. Toliko je slobodni duh tog grada samosvojno pulsirao da je snaga mladih intelektualaca kao u kakvoj civilizacijskoj retorti optimizmom sagorevala svaku moguću pretnju ili mržnju. Troma, omamljena i gotovo anestezirana civilizacija danas, čije države „pregovaraju“ preteći otvoreno svojim oružjem, pokazuje da jednostavno nije dovoljna.

Veza filma i levičarskih ideja

Bilo je potpuno logično da francuski filozof Alen Badju svoju posetu Beogradu završi u okupiranom bioskopu Zvezda. Ističući veče pre u Domu kulture Studentski grad da je sa događajima maja 1968. u Francuskoj rođena nova vrsta politike – okupacija, te da su nakon fabrika i univerziteta danas na red došli novi prostori u kojima se može doći do nove kolektivne diskusije, Badju je podržao oslobođenje Novog bioskopa Zvezda.

„Nadam se da će okupacija uspeti da definiše novi prostor za umetničko i političko delovanje. Ja sam komunista i za mene ‘nije katastrofa’ kada se privatna imovina transformiše u društvenu. Zločin, po mom mišljenju, nije u ovoj restituciji, već je zločin bila privatna svojina. Kao bioskop, ovo je i bilo javno mesto. Privatno vlasništvo ga je uništilo tako što nije učinilo ništa sa njim. Privatizacija se pokazala kao vid destrukcije“, kaže autor knjiga „O mračnom raspadu“ i „Drugi manifest za filozofiju“, dodajući da ne poznaje vlasnika bioskopa Zvezda, ali da o njemu „nema dobro mišljenje“.

Tokom svoje prve posete Srbiji, Badju je govorio o vezi filma i levičarskih ideja, koristeći primer velikog reditelja Žan-Lika Godara. Pričajući o njegovom filmu „Kineskinja“, filozof ističe da slavni reditelj zapravo nikada nije bio aktivista, čak ni politički umetnik, već da je mnogo više od toga.

„Godar je uvek bio svedok svog vremena. U filmu ‘Kineskinja’, o životu mladih revolucionara u Francuskoj, on ironično prikazuje nešto što je za njega novo i važno. Nova mogućnost koja se zapravo dogodila godinu dana kasnije (film je snimljen 1967. godine), kod njega je već na samom početku bezuspešna. Ta revolucija u jednoj sobi, čak i sa tom scenom terorizma, deluje kao san. Za njega je film san“, objašnjava Badju dodajući da je Godar čist umetnik koji svojim filmom nudi delove iz jednog vremena bez pravog umetničkog angažovanja.

Kako kaže, za reditelja je važnija nova forma, od nove politike. „Ceo film je zasnovan na citatima. Svi učesnici izgovaraju reč filozofa, političara, dramskih pisaca, čak pominju i jedan moj tekst. Takva koncepcija stvara distancu između Godara i njegovog dela. Distanca ne treba da bude kritika njihovog angažovanja, već pokušaj prikazivanja hladne, objektivne istine“, napominje Badju.

Prema njegovim rečima, Godar je ‘67. vrlo skeptičan kad je reč o francuskom maoizmu i novoj formi komunizma, ali će kasnije biti vrlo angažovan ovom idejom i „Kineskinja“ je zapravo njegov prvi korak u tom smeru.

„On je svedok vremena pre svega i kako se menja vreme tako se i on menja. Sa političke pozicije to može da se smatra opurtunizmom, ali sa umetničke, to nije to, već način traženja novih formi. Ja uvek opraštam umetniku“, ističe Badju.

Mogućnosti i „Šarli ebdo“

Bila je pauza, pa sam prišao Bardjuu nakon što je završio sa potpisivanjem nekih od svojih knjiga o Etici, Revoluciji, Beketu, filmu…

Pitam ga gde vidi izlaz, on će:

– To često govorim, a evo izdvojiću dva primera. Meni je 1968. godina ostala toliko u sećanju zato što je to bio trenutak apsolutne sreće jer su se podigli studenti, a radnici su proglasili generalni štrajk. Događaj je pokazao da mogu i treba da postoje alternative. Iako tada komunistička partija nije bila za to, smatrali smo da je došao trenutak. Danas imamo nešto drugo, kada se na primer podigne arapsko proleće sa nekim obećanjima, ali onda čujemo da je došlo do terora i ubistava zbog religijskih razlika. Treba da se stvori situacija da muslimani štite hrišćane, a hrišćani muslimane, onda bi to bilo nešto. Naravno da osuđujem terorizam u redakciji „Šarli ebdoa“, ali ne mogu pohvaliti ni državu ili evropske države zbog načina na koji reaguju na pretnju terorizmom. Bez iskrenosti tu ne može biti poboljšanja. B. S.

Festival vladara

Govoreći o napadu na list „Šarli ebdo“, u kome je ubijeno 12 ljudi, Alen Badju ističe da je to bio „fašistički zločin“, dodajući da je marš solidarnosti, organizovan posle toga u Parizu, s druge strane poslao neistinitu poruku da smo svi na istoj strani. Na tom maršu, koji naziva „festival vladara“, učestvovali su i političari poput premijera Izraela Benjamina Netanijahua, koji je, po njegovim rečima, „krivac masakra pre nekoliko meseci, kada je ubijeno 400 dece“. Filozof objašnjava da je posledica demonstracija u ime slobode mišljenja i izražavanja ideja da imamo samo jedno mišljenje i jedan vid izražavanja – taj da su „naša kultura, tradicija, običaji i način života u Francuskoj dobri, a svi drugi su rđavi“. M. K.

Izbori – zamka za budale

U duhu svoje teorije da se politika misli, a ne glasa, Alen Badju ističe da su izbori zamka za budale. „Možete se okupiti, štrajkovati, protestovati, demonstrirati, organizovati nove forme diskusije… ali, molim vas, ne idite na izbore. Samo gubite svoje vreme. Ne dajete taj papir kojim birate svog gospodara. Izbori su uvek obmanjivanje, jer oni ne treba da menjaju društvo. Svi političari su tu da bi učestvovali u istoj laži, bez obzira na program koji zastupaju. To je čist san da se na izborima može menjati svet, a danas su oni samo kontraproduktivni“, naglašava filozof. M. K.

Beogradski šezdesetosmaš

– Evo, baš ovde smo se mi povukli, u ovu dvoranu gde Badju govori, kada su na nas krenuli 1968. sa policijskim kordonima i vatrogasnim kamionima, a naši stavovi o Evropi bili su u junu te godine gotovo identični kao oni pariskih studenata iz maja 1968. Vidim da Badjua drži isti duh i to mi je drago. Nije od onih koje pominje u svojoj brošuri koji govore „Zaboravite maj 1968.“, kako to kaže i Daniel Kon Bendit Cohn Bendit, nekada „Crveni Deni“. Nas je, kao i njih država „stručno odradila“ – razgovaram sa tadašnjim studentom filozofije Petrom. B. S.

Iskustvo SFRJ

Istorijski neuspeh komunizma ne znači da od te ideje treba odustati, smatra Alen Badju. Levica je, kako kaže, pred izazovom da stvori novi koncept jedinstva koji će biti suprotnost jedinstvu kapitala koje danas vlada. „Vaša zemlja je dobro mesto za tako nešto, ne samo ovakvom okupacijom koja je važna, nego i zato što sa vašim iskustvom prethodne forme komunizma možete ponuditi neke nove predloge. Taj vaš prvi pokušaj je možda bio neuspešan, ali smo na dobrom mestu da uvidimo te greške i učestvujemo u definisanju novog komunizma“, ističe Badju. M. K.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari