Mene ne interesuje koliko je ko sposoban da se izbori za svoju samostalnost, pa ni ministar za ljudska i manjinska prava. Ako prihvatite mesto ministra, onda imate odgovornost da štitite zakon i poštujete ljudska prava i nema te sile koja može to da dovodi u pitanje. Oni koji svoje karijere grade ulizivanjem i poslušnošću čak i kada je poštovanje zakona u pitanju, ne treba da budu na odgovornim funkcijama.

Nema te stranke i koalicije koja ima pravo da vas primora na nešto što nije u skladu sa zakonom. Jednostavno kažete, to neću jer nije dozvoljeno i gotovo, smenite me, a ako pristanete vi ste direktno odgovorni. Svako ima pravo da traži i pokuša, a na vama je da odlučite da li ćete raditi u skladu sa zakonom ili ne – ocenjuje u intervjuu za Danas Marko Karadžić, državni sekretar u ostavci Ministarstva za ljudska i manjinska prava, odgovarajući na pitanje koliko je ministar Svetozar Čiplić samostalan u donošenju odluka vezanih za Sandžak, ali i za druga važnija pitanja ljudskih i manjinskih prava.

Da li Svetozar Čiplić samo sprovodi u praksi ideje iz kabineta predsednika Srbije Borisa Tadića?

– Ne bih se složio. Pre bih rekao da predsednik mora, kao i do sada, da ispravlja greške koje su drugi napravili i da zbog takvih stvari često mora da se bavi poslom koji nije nužno njegov. Da ponovim, ministar je odgovoran za ono što je direktno njegova nadležnost.

Dali ste ostavku na dan kada je Čiplić imao sastanak sa predstavnicima tri izborne liste u Sandžaku, koji nije rezultirao rešenjem problema. Da li je vaša ostavka direktno vezana za taj događaj?

– Između ostalog, vezana je i za taj problem. Svojim postupcima i neozbiljnošću gospodin Čiplić je napravio problem u Sandžaku, koji ljudi jednostavno neće, niti imaju potrebe da tolerišu. Ako nekome smeta gospodin Zukorlić ili smatra da zloupotrebljava položaj ili šta već, onda to u skladu sa zakonom i rešite, a ne menjate pravila koja ste sami doneli i po kojima su svi ostali pristali da igraju. Ima li zemlje u kojoj je poverenik za ravnopravnost izneo da je ministar za ljudska i manjinska prava diskriminisao nekoga, a da pri tome nije snosio sankcije?

Problemi u Sandžaku, kako je najavljeno, biće predmet kritike Srbije u izveštaju Evropske komisije o napretku za ovu godinu, koji bi trebalo da bude predstavljen javnosti 10. novembra. Da li je vaša ostavka vezana za taj događaj, budući da je usledila mesec dana pre izveštaja EK?

– Ne znam šta će biti u ovogodišnjem izveštaju EK. Ono kako sam do sada posmatrao te izveštaje je kao pomoć koju nam eksperti EU pružaju, a u cilju da lakše i brže od Srbije napravimo moderno demokratsko društvo. Baš zbog toga meni je mnogo važniji glas ljudi koji su iskazali svoje nezadovoljstvo ministrovom politikom u odnosu na Sandžak. Taj problem se rešava iskrenim dijalogom koji ima temelje u zakonu, a ne skrivanjem iza ambasadora OEBS-a.

U čemu se sastoji Čiplićeva odgovornost za kritičnu situaciju u Sandžaku, a da ti njegovi potezi nisu poznati javnosti?

– Poverenica Nevena Petrušić je već rekla da je bilo diskriminacije, da li treba išta više. Mislim da je tu prljava politika izvojevala da se tek na neko treće mesto stave jednakost i poštovanje zakona, a ispred toga neki drugi interesi.

Koliko dugo radite u Ministarstvu bez angažovanja na konkretnim poslovima primerenim vašoj, sada bivšoj funkciji?

– Teško pitanje, jer sam se ja trudio da obavljam svoj posao najbolje što sam mogao. Nisam išao na posao i sedeo, konstantno sam radio sa građanima, međunarodnom zajednicom, drugim ministarstvima, nevladinim organizacijama, predstavnicima medija. Jedino što sam morao sve sam i sa pola informacija, a uz mnogo internih prepreka, što je po meni dovodilo ugled države u pitanje. Ministar je mislio da će me internom izolacijom onemogućiti u potpunosti da radim, a nije želeo da vidi da ljudi s pravom očekuju od mene da budem aktivan i dam podršku, jer sam na položaju na kome jesam.

Kada je počelo sukobljavanje između ministra i vas, i koji je bio konkretan povod?

– Čini mi se da je moj aktivizam bio povod. Otvarao sam pitanja koja je ministar jednostavno želeo da zataška, a traje više od godinu dana.

Da li ste odredili dan za ostavku u dogovoru sa predsednikom vaše stranke?

– Nenad Čanak je predsednik stranke koji funkcionerima iz LSV nikada nije postavljao ultimatume ili zahteve koji nisu u skladu sa zakonom. Ima potpuno poverenje u nas i naše kvalifikacije i time se rukovodi. Kada se postavi pitanje iz oblasti za koju je neko od nas zadužen uvek se konsultuje i spreman je za dijalog. Ja sam njemu javio da dajem ostavku i kao za sve ostalo, podržao me je, jer veruje u nas. To cenim kod njega, nikada nikoga od nas nije terao da ide protiv sebe i zdravog razuma zbog stranačkih dilova.

Da li će, na koji način i kada Nenad Čanak reagovati na razloge zbog kojih ste podneli ostavku pred predsednikom i premijerom Srbije?

– Siguran sam da hoće, jer znam da je i do sada to radio, mada neće ni imati potrebe jer i Cvetković i Tadić veoma dobro znaju ko je Čiplić, a ko Karadžić.

Kako komentarišete „dilovanje“ pojmom genocid u srebreničkoj deklaraciji u pregovorima koje je Srbija vodila sa BiH?

– Deklaracija je svakako korak napred. Vi znate moj stav koji je u potpunosti utemeljen na politici na koju smo se obavezali, a to je poštovanje ljudskih prava, što znači da bi bilo još bolje da je reč „genocid“ bila u toj deklaraciji. Naš posao iz ministarstva je bio da objasnimo zašto da se založimo za to rešenje, a na poslanicima da usvoje ono što je moguće, a ja mislim da je sve moguće uz više iskrenog rada. Mi nismo bili uključeni u pregovore sa BiH.

Čime planirate da se bavite sada?

– Ljudskim pravima kao i do sada, a gde i kako videćemo. Čini mi se da ovde nisam potreban.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari