Tolika usredsređenost na Srebrenicu danas, 20 godina kasnije, govori o neospornoj važnosti dešavanja iz jula 1995. godine za celokupnu međunarodnu javnost. Sama ta važnost bi zato nalagala uravnotežen i odgovoran pristup, a takav, nažalost, ne prepoznajem u britanskom predlogu rezolucije. Baš naprotiv, u britanskom predlogu vidimo jasnu pristrasnost, oličenu u tome što je u prvobitnom predlogu čak 35 puta bila upotrebljena reč „genocid“.

                       P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

 Sada se pominje nekakav izmenjen tekst, ali to još niko nije video ili zvanično predstavio javnosti, pa ga zato ne mogu ni komentarisati. Ipak, čini mi se da Britanci nikada neće odustati od namere da pošto-poto u rezoluciju uvrste i pojam genocid, jer to deluje kao njihova osnovna namera, a to je za Srbiju, Republiku Srpsku, ali i sve ostale kojima je prvenstveno stalo do istine a ne do političkih ili kakvih manipulacija, naprosto neprihvatljivo, navodi za Danas Anja Filimonova, naučna saradnica Instituta za balkanistiku Ruske akademije nauka, komentarišući predloge britanske i ruske rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama.

Ona ističe da je sam pojam genocida nametnut u presudama u Haškom tribunalu, „koji je osnovan u doba kada je Amerika kontrolisala unipolaran svet i postavljala pravila kakva joj odgovaraju, pa je i u 21. veku nastavio da izvršava naređenja iz Vašingtona, kako su, uostalom, pokazale i depeše Vikiliksa“.

– Ali su čak i haške presude manjkave, jer pate od nedostatka dokaza za strahotne tvrdnje koje se iznose olako i paušalno, o čemu će se, između ostalog, razgovarati upravo na naučnoj konferenciji „Srebrenica 1995-2015“, koju Fond strateške kulture i Muzej žrtava genocida organizuju 4. jula. Najveći svetski stručnjaci za genocid, među kojima i Efraim Zurof, vrlo ubedljivo su pokazali da je Haški tribunal manipulisao čak i samim pojmom genocida, koji je iskrivljavao prema svojim potrebama – tvrdi naša sagovornica, koja je i odgovorna urednica internet portala Fond strateške kulture na srpskom jeziku.

Filimonova konstatuje da ako posmatramo britanski predlog u kontekstu anglosaksonske politike u poslednjih 200 godina, „koja je izrazito antipravoslavna, antisrpska i antiruska po svojoj prirodi, onda ovakvo ponašanje Londona nije nikakvo iznenađenje“.

– Sigurna sam da, kako god da eventualno budu menjali tekst svog predloga, on nikada neće biti ništa drugo osim još jednog guranja prsta u oko ruskoj, srpskoj i uopšte pravoslavnoj civilizaciji. Za razliku od toga, ruski predlog mi deluje mnogo uravnoteženiji i dobronamerniji, uvažava sve žrtve, sa svih strana u ratovima devedesetih, i stavlja naglasak na međunarodno pravo i Dejtonski sporazum. Samim tim, taj predlog doprinosi stabilizaciji u regionu – poručuje ona.

Ocenjujući retoriku srpskih zvaničnika kada je reč o predstojećem obeležavanju dvadesetogodišnjice događaja u Srebrenici, Filimonova navodi da je dobro što su i i Beograd i Banjaluka jasno istupili protiv zloupotrebe pojma genocid u britanskom predlogu. „Ali, zvaničnici Republike Srpske bili su daleko snažniji u osudi suštinske namere Londona, što je za pohvalu. Isto tako pozdravljam to što su odmah zatražili od Rusije da stavi veto na britansku rezoluciju. Naravno, premijer Vučić nikako ne bi smeo da ide na komemoraciju u Potočarima, jer bi time pružio legitimitet anglosaksonskim manipulacijama i zloupotrebama. Pohvalna je izjava predsednika Tomislava Nikolića da neće ići u Potočare zato što bi time priznao da nisu sve žrtve jednake. Izdvajati jednu grupu žrtava je i nemoralno i neistinito“, smatra sagovornica Danasa.

Povodom odluke Švajcarske da BiH, a ne Srbiji, izruči Nasera Orića, nekadašnjeg komandanta muslimanske vojske u Srebrenici, Filimonova naglašava da je Sarajevo „pokazalo da mu uopšte nije stalo da sudski procesuira ratne zločine, već slučajeve poput ozloglašenog Orića drži u fioci“.

– Vremensko poklapanje hapšenja Orića, hapšenja Ramuša Haradinaja i britanskog predloga rezolucije o Srebrenici, ukazuje na snažan pokušaj destabilizacije celog regiona – zaključuje Anja Filimonova.

„Širenje straha na Kosovu“

Komentarišući odugovlačenje oko formiranja specijalnog suda za zločine OVK na Prištini, Filimonova konstatuje da vlast takozvanog „nezavisnog Kosova“ u potpunosti čine bivši komandanti OVK, ili ljudi koji su neposredno povezani sa njima. „Teško je i zamisliti da bi oni uopšte imali želju da organizuju poštena i pravedna suđenja o zločinima OVK. Kada sve to imamo u vidu, sasvim je logično što rade sve što mogu da bi odložili početak rada tog suda, kao i što šire strah među potencijalnim svedocima njihovih zločina, ali i među osobljem koje bi moglo da opslužuje taj sud, pa čak i među sudijama“, ukazuje ona.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari