“Onaj ko se unapred proglasi za pobednika na predstojećim parlamentarnim izborima, uradiće pogrešnu stvar makar i samo zato što će sugerisati svojim glasačima da nije bitno da li će glasati. A to neki već uveliko rade. Ovi izbori nose sa sobom opasnosti za sve učesnike, ali i šanse, naravno. Kod nas se svašta može dogoditi i za nedelju dana, a kamoli za dva meseca”, kaže u razgovoru za Danas, Nebojša Krstić, bloger, tviteraš i bivši savetnik predsednika Srbije Borisa Tadića.

Osvrćući se na šanse DS, on kaže da ta stranka u novonastalim okolnostima nije uspela da pronađe razlog svog postojanja, da ima neharizmatičnog lidera, da nema politiku i da se bavi modeliranjem mržnje prema Vučiću.

Kako komentarišete izjavu Borisa Tadića, koji kaže da je on pao i da to može da se desi i Vučiću, jer u politici je preokret uvek moguć?

Svaki izbori su lutrija. Visoki rejtinzi koje danas imaju stranke vlasti jesu njima lepi za oko, ali ako se ozbiljno ne potrude u ovoj kampanji, moglo bi da se desi da dožive iznenađenje. U mnogim prošlim izborima SNS, tadašnji SRS, ulazio je u izbore kao realni favorit u istraživanjima, a izlazio kao poražena stranka. Setite se koliko je puta Nikolić započinjao kampanju rečima: „Ja sam već pobedio!“, pa se ispostavljalo da greši.

Može li Tadić da doživi veliki povratak 2016. na eventualnim izborima i šta biste mu sada savetovali?

Tadić ima dva seta problema. Jedan je onaj koji deli sa ostatkom onog što se nekad zvala „demokratska“ opozicija. A to je nesnalaženje u periodu posle 2012. To je neuspeh pronalaženja ključa opozicionog delovanja u uslovima u kojima je Vučić preuzeo sve njihove strateške političke ciljeve. Takva situacija postavila je dilemu: ako Vučić Srbiju vodi u EU, a to radi uspešno, čemu služi DS i njegovi derivati? Opozicija nije našla politički odgovor i svoje delovanje svela je na „ad hominem“, na kuknjavu i na mržnju prema Vučiću.

Drugi set Tadićevih problema odnosi se na greške koje je on napravio od 2012. Tu mislim na prihvatanje izmišljene funkcije „počasnog predsednika“ DS, čemu je prethodilo to da je ljude iz stranke koji su bili spremni da ga podrže protiv Đilasa, ostavio na cedilu optuživši ih javno da ga „pujdaju“ na sukob sa Đilasom! Potom je pocepao DS na par nedelja pred izbore, što je nedoličan gest bez presedana. Tim katastrofalno lošim odlukama sam je sebe osudio na današnje statiranje u kukuruzu.

Očigledno je da Tadić danas nije zadovoljan načinom na koji ste ga savetovali. Šta misli pod tim kad kaže da je vaš projekat bio “Selo gori, a baba se češlja”?

Ne znam zašto Tadić posetu snimanju serije „Selo gori“, na poziv Radoša Bajića, vidi lošom. To je odlična serija. Neki su glumci u njoj ostvarili fantastične uloge: Milorad Mandić, Nada Blam, Olga Odanović i mnogi drugi. Ali odnos tzv građanske Srbije prema toj seriji je, u stvari, indikativan i on rečito govori o našoj eliti koja je, čast izuzecima, malograđanska, snobovska, destruktivna i autošovinistička. Ja sam, na primer, seljak, s tim nemam nikakav problem i volim serije o seljacima, recimo: „Ljubav na seoski način“ genijalnog Žike Lazića, „Građane sela Luga“, „Muzikante“… i zato sam mu predložio da ode na snimanje „Sela“. I opet bih. Nego, ja mislim da bivši predsednik treba manje da se bavi TV serijama, a više da proba da definiše svoju politiku tako što će građanima reći šta će, ako osvoji vlast, bolje raditi od Vučića i šta će bolje da radi od onog što sam radio do 2012. Do sad iz mnogobrojnih njegovih intervjua ništa od toga nismo uspeli da saznamo, već samo to da su za sve krivi njegovi „saradnici“, kao i da on ništa i ni o čemu nije znao.

Nedavno ste udruživanje Tadića i Čede uporedili sa duetom Lepe Brene i Ace Lukasa. Kakva je perspektiva te koalicije?

Nisam siguran da sam baš to napisao jer Aca i Lepa Brena sigurno bolje zvuče od dueta Tadić – Čeda zato što Lukas i Brena među sobom imaju manje suštinskih programskih razlika. Ne razumem kako može postojati koalicija između stranaka dijametralno suprotnih opcija. Jedna je za nezavisnost Kosova, druga protiv, jedna za liberalnu druga za socijalnu ekonomiju, jedna za ulazak u NATO, druga protiv. Njihova koalicija je u stvari dokaz da politika i stranački programi nemaju nikakvu važnost, a to je, onda, obesmišljavanje ideje stranaka.

Smeta li vam kad Tadić kaže da sprovodite naprednjačku filozofiju?

Ne, pošto to nije tačno. Zastupam iste ideje koje sam zastupao oduvek. A sad bi mogli da pričamo o tome ko od stranaka zastupa kakve ideje. U Vučićevoj politici prepoznajem strateške ciljeve koji se poklapaju sa onim što ja smatram korisnim za Srbiju: članstvo u EU, dijalog sa Prištinom, pomirenje u regionu, finansijska konsolidacija, reforme. I kada Srbija ostvari napredak u bilo kojoj od tih oblasti, ja sam zadovoljan, kao što sam bio zadovoljan i kada smo mi postizali napretke. Milka Babović je imala dobre izraze kod ocene klizača: „tehnička izvedba“ i „umetnički dojam“. Vučićeva tehnička izvedba je veoma dobra, ne mogu ni da se setim kad je zadnji put napravio ozbiljniju političku grešku. Možda mu je umetnički dojam malo slabiji, ali svakako ne onoliko koliko hejteri hejtuju, a narikače nariču.

Zbog čega ste se zapravo razišli sa Tadićem?

U Tadićevom kabinetu bio sam angažovan profesionalno. Taj se angažman završio 2012.

Nemate lepe reči baš za opoziciju, posebno za vašu bivšu stranku DS i kažete da će ona teško preći cenzus?

U novonastalim okolnostima nisu uspeli da pronađu razlog svog postojanja. Nemaju politiku. Ne bave se politikom već modeliranjem mržnje prema Vučiću. Imaju nekompetentno rukovodstvo, neharizmatičnog lidera. Prave katastrofalne greške. Njihovi poslanici vređaju žene, vređaju novinarke, internacionalni sekretar vređa strane zvaničnike, izbacuju neistomišljenike iz stranke. To odaje utisak raspada sistema i vrednosnog kolapsa. Vrlo sam zabrinut za rezultat DS-a na izborima.

Kažete da kandidat DS za republičkog premijera nikako ne bi smeo da nosi tesnu košulju s kratkim rukavima. Da li je to jedina vaša zamerka na račun Bojana Pajtića?

Nije jedina. Mogao bih da nabrajam ozbiljnije zamerke, umesto toga reći ću samo da je on apsolutno nepoznat van Vojvodine. U Šumadiji niko nije ni čuo za njegovo ime. Ozbiljan problem.

Da li ste dok ste bili član DS javno zamerili svojoj stranci što je, kako danas tvrdite, funkcionisala kao konfederacija sa lokalnim šerifima i da li je imao ko da vas čuje?

Naravno. Pokojni Miki Rakić je uveo izraz „lokalni šerifi“. Ali sad nisam više siguran da li je Tadić znao za to ili je možda saznao tek posle maja 2012. A ne bih se iznenadio ni da čujem da sam ja krivac za to.

Zašto tvrdite da Borko Stefanović devalvira ideju opozicionog delovanja, zar svako ne može da bira svoj politički put?

On je to činio dok je kao potpredsednik DS-a ruinirao stranku iznutra, o čemu sam pisao i upozoravao i na šta niko iz DS nije reagovao. Sad kad je napustio DS, sasvim je nebitna ličnost.

Kažete da je opozicija kapitulirala pred činjenicom da ne zna šta da radi? A šta bi u ovom trenutku i mogla da uradi drugačije?

Prekasno je da uradi bilo šta za ove izbore s obzirom da se prase ne tovi pred Božić. U poslednje četiri godine napisao sam desetine tekstova sa dobronamernim kritikama i sugestijama. Naišao sam na zid ćutanja. Potom su me izbacili na bazi nekakve falsifikovane blanko ostavke. Sad me jako zanima šta će sami da smisle.

Kako je to Vučić najveći prijatelj opozicije?

Ako Vučić bude uspešan u nastavku EU integracija, u stabilizaciji regiona i reformama Srbije, onda on radi upravo ono što je bila ideja postojanja DS i derivata. Tako da, ako zaborave ličnu sujetu, mogu slobodno da zapale cigare i otvore pivo, jer on radi njihov posao.

Kritikujete i vlast i opoziciju, ali jedino za premijera Vučića imate samo reči hvale. Čime vas je on to kupio da stojite iza svega što on radi?

Svaki se čovek svakodnevno menja. Pa čak i političar. Vučić se vidno menja nabolje, a opozicionari vidno regrediraju i trenutno su lošija opozicija nego što je Vučić bio loša opozicija. A nije nikako dobro da Srbija nema jaku i normalnu opoziciju. To nije zdravo, ni za državu, ni za građane, a ni za vlast. To je jedna od stvari zbog kojih treba biti zabrinut.

Šta je on to dobro uradio za Srbiju i Srbe?

Vodi strateški dobro utemeljenu politiku. Insistira na dijalogu s Prištinom. Zajednica srpskih opština je odlična ideja kao rešenje pitanja zaštite Srba na KiM. Ne obazire se na mine tipa Nikolićevih „platformi“. Izvanredno je rešio problem izbeglica i azilanata. Ima odličnu komunikaciju sa Nemačkom koja treba, po mom mišljenju, da bude naš strateški partner u EU. Osvojio otvaranje poglavlja. Dobio pozitivan izveštaj MMF i SB. Stabilizovao finansijski sektor. Regionalne izazove hendluje prilično dobro. Sa Sarajevom razvija bilateralne odnose. Pomaže Srebrenici… Ulaže u srpsku infrastrukturu. Prilično vešto balansira između Istoka i Zapada… Ima toga dosta.

Zašto tvrdite da tamo gde Toma prođe Vučićeva trava ne niče?

Ne znam da li sam to baš tako rekao, ali jesam rekao da mislim kako je Nikolić najjača i najozbiljnija opozicija u ideološkom, strateškom i vrednosnom smislu te reči.

Ima li nešto što Vučiću zamerate?

Mislim da mora da radi na redefinisanju svog odnosa prema neistomišljenicima. Treba da za određene sektore vlade pokuša da nađe bolje ljude, iako mu se mora priznati da je angažovanje nekih Đinđićevih kadrova bio hrabar potez. Mora da natera svoju stranku da promeni retoriku.

Da li vam je neprijatno što se često slažete sa Vučićevim botovima?

Na Tviteru viđam botove svih stranaka. Ne bavim se poređenjem svog i njihovog mišljenja. Pišem svoje mišljenje, ko se slaže hvala mu, ko se ne slaže, hvala i njemu.

Smeta li vam kad vas zovu Vučićev, nezvanični – pripejd savetnik?

Smeta mi pošto to ne govori o meni, već o agresivnoj metodi ućutkivanja onog čije vam se mišljenje ne dopada,lepljenjem etiketa. To je primitivan manir koji truje ideju javne debate, a ona i onako nije naročito zdrava i snažna.

Da li Vučić previše kontroliše medije i da li je DS koristila tabloide svojevremeno za obračun sa političkim protivnicima?

U moje vreme kabinet predsednika nije koristio tabloide u te svrhe. Za DS ne mogu da govorim jer nikada nisam bio ni predsednik, ni funkcioner te stranke.

A nisam ni novinar i nemam uvid u današnje funkcionisanje medija. Ono što vidim jeste da mediji koji su u vlasništvu države spadaju u red najobjektivnijih i najpristojnijih i na njih nijedna stranka nema ozbiljnije pritužbe. A to je najbitnije za ocenu uticaja vlasti na medije.

Kažete da su i u velikim ratovima potpisivana primirja, ali da se na Tviteru neprekidno ratuje? Zar vam to ne dosadi?

Dosadi mi, naravno. Ali ja retko kad imam želju da ratujem. Pišem ono što mi se čini važnim, relevantnim, poučnim, zabavnim i u isto vreme čitam druge radujući se što u Srbiji ima dosta pametnog i razumnog sveta i što nije sve potonulo u buku i bes.

Tvrdite da je Tviter idealan medij za kukavice, hulje i glupake. Ko je ko u ovoj priči i da li vas pogađa kad vas vređaju na Tviteru?

Internet i društvene mreže su veliko zlo zbog mogućnosti zloupotreba i razvijanja unisonog kolektivnog mišljenja koje barata opštim mestima, predrasudama i glupostima kao da su činjenice. Ako to uspete da preživite, možete naći i smisao, tragove inteligencije i druge korisne stvari na Tviteru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari