Da li svetski mediji imaju "pik" na Đokovića? 1Foto: FoNet - AP

Od početka godine Novak Đoković našao se na udaru svetskih medija više nego i jedan drugi teniser koji zauzima prvih deset mesta na ATP listi. Ime prvog reketa sveta u tri navrata dovedeno je u vezu sa ozbiljnim optužbama – za nameštanje mečeva, seksizam i na kraju doping. Koliko mejn-strim mediji imaju „pik“ na Đokovića, odnosno da li se to samo domaćoj javnosti čini da je srspki teniser neopravdano napadnut pokušali smo da utvrdimo analizirajući tekstove koji su objavljeni o Đokoviću od početka godine u Gardijanu, na Bi-Bi-Siju, Vašington postu, Telegrafu, itd.

                       

Prva u nizu „afera“ u koju je bilo uplateno ime najboljeg tenisera pojavila se krajem januara kada je italijanski list Tutosport objavio da je Đoković namerno izgubio meč 2007. godine od Fabricija Santora (6:3, 6:2). Optužbe iz Italije došle su neposredno nakon što su Bi-Bi-Si i Bazfid pustili priču o istrazi iz 2007. godine o nameštanju mečeva. Pored toga što je istaknuto da afera uključuje igrače u prvih 50 i da su među njima osvajači grend slem turnira, engleski mediji nije objavio konkretna imena. Informacije Bi-Bi-Sija podstakle su nagađanja i licitirenje imenima, a pre Đokovića i Fernando Verdasko je odgovaro na pitanja o nameštanju mečeva. Svetski mejn strim mediji nisu „kupili“ priču Italijana, engleski Telegraf je istakao manjkavosti teksta, dok su ostali detaljno preneli Đokovićeve reakcije na optužbe.

U martu najbolji igrač suočio se sa novom medijskom paljbom čiji je povod bila njegova izjava da teniseri zaslužuju veće zarade od teniserki s obzirom na veću gledanost mečeva. Prdestavnici sedme sile preneli su Đokovićevu izjavu, kao i reakcije na nju, posebno se osvrćući na trenutnu razliku u zaradama između tenisera i teniserki. U kritici je prednjačio Gardijan, što je i očekivano, s obzirom na jaku feminističku poziciju lista. U tom smislu reakcija engleskih dnevnih novina lista nije sporna, iako ostaje otvoreno pitanje da li bi napad bio iste žestine da je sličnu izjavu dao Endi Marej. U seriji Gardijanovih tekstova, s stanovišta nepristrasnosti, najproblematičniji je članak pod naslovom „Novak Đoković, prepredeni diplomata, razume debatu o ravnopravnosti strašno pogrešno“ autora Kevina Mičela, koji se vrti oko ideje da Đoković u sebi ima „zvirski potencijal“ koji mu donosi pobede u mečevima a koji ne uspeva uvek da iskontorliše van terena.

– Đoković, uprkos svoj svojoj sofisticiranosti i sveobuhvatnoj kosmoplitskoj svesti za pitanja van svog sporta – kao što su poplave koje su izazvale haos u njegovoj domovini pre nekoliko godina – ima dugme za aktiviranje zveri, stoji u tekstu. Autor dalje bjašnjava da je Đoković „zabrljao slučajno puštajući svoju unutrašnju zver da progovori pre pristojnog diplomate“. Ponavljanje reči „zver“ ima posebnu težinu i implikacije ako se ima u vidu diskurs koji je okruživao skoriju srpsku istoriju, u kome se isti epitet vezivao za Radovana Karadžića, Arkana, i na kraju Ivana Bogdanova.

Isti autor, u svom poslednjem tekstu pod naslovom „Endi Marej i Novak Đoković se slažu da se ne slažu o problemima dopinga u tenisu“, ponovo je nazvao srpskog tenisera diplomatom“ podcrtavajući negativno značenje reči. Članak počinje rečenicom „Ovo je priča o ratniku i diplomati…“, u kojoj Mičel Mareju dodelju ulogu Betmena, borca za poštovanje doping pravila, a Đokoviću ulogu Ambasadora, koji retoričkim igrama zaobilazi problem korišćenja nedozvoljenih supstanci u tenisu. Prethodno je Vašington post bez konkretnog povoda doveo u vezu Đokovića i Lensa Armstronga. Tekst pod naslovom „Novak Đoković nije optužen za doping, ali on zastrašujuće zvuči kao Lens Armstrong“ autor ironično zaključuje: „Đoković bi trebalo da izabere drugu taktiku kad brani svoj sport. On svakako ne bi želeo da se njegove reči pomešaju sa najpoznatijim sportistom uključenim u doping skandal“.

Vladanje van teniskog establišmenta

Iako optužbe na Đokovićev račun imaju jak prijem u domaćoj javnosti, kada bi se radila analiza koliko je procentualno više „pozitivnih“ od „negativnih“ tekstova o najboljem igraču, prvi bi bili u dalekoj prednosti. Pobede srpskog tenisera i uspeh koji ostvaruje od početka godine prenose se uz hvalospeve. Ipak postoji utisak da u poređenju sa Federerom iz najboljih dana Đokovića prati manje medijskog oduševljenje, što je možda odraz i opšteg raspoloženja teniske publike prema Novaku. Odnos medija i publike prema Đokoviću, u poređenju sa načinom na koji su dočekani Federer, Nadal ili Marej, svako malo pojavi se kao tema u svetskim meidjama. Godine 2013. Loren Kolins piše u NJujorkeru da postoji “ doza kulturne superiornosti u neodobravanju koje Đokoviću upućuju čuvari igre – naznaka da on možda nije pravi Evropljanin, starog kova, koji zadovoljava ljude iz marketinga, šampion koji poštuje tradiciju kako to odlučno čini Nadal ili elegantini Švajcarac“. Tri godine kasnije, kada Đoković nedvosmisleno vlada ATP listom, ista tema pojavljuje se u Gardijanu a novinar između ostalog zaključuje da je „problem“ sa Đokovićem to što „bez pardona stoji van američkog odnosno zapadnoevropskog teniskog establišmenta“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari