Gledaoci Arene Sport u Hrvatskoj već dve godine mogu da uživaju u prenosima Boža Sušeca, komentatora koji je najveći deo karijere proveo na Hrvatskoj radio-televiziji. Posle razlaza sa nacionalnom kućom prihvatio je ponudu novoformirane i ambiciozne televizijske stanice i tako prevremenu penziju zamenio mestom u komentatorskoj kabini i novinarskoj loži. Tu se najbolje oseća što potvrđuje i dužina staža s obzirom na to da je izveštavao sa 16 olimpijskih igara i svih najvećih fudbalskih, rukometnih i atletskih takmičenja.

Ljubazno se odazvao pozivu za razgovor za Danas tokom kojeg se dotakao svih važnijih sportskih tema u regionu.

  • Da li ste zadovoljni novim okruženjem na Areni Sport, s obzirom na to da ste skoro četiri decenije proveli na HRT-u?

– Okruženje jeste novo, ali imam dosta kolega koji su takođe sa HRT-a prešli na Arenu. Upravo su komentatori naš glavni adut jer uživaju ugled u Hrvatskoj, pošto su skoro svi radili na Hrvatskoj televiziji ili radiju. Imamo pravo bogatstvo događaja, a uglavnom su najgledanije međusobne utakmice između Dinama i Hajduka. Ipak, rekord gledanosti je nedavno srušen kada smo prenosili meč između Dinama i Maribora u plej-ofu kvalifikacija za Ligu prvaka.

  • Dinamo je ponovo ostvario najveći uspeh od svih klubova iz bivše Jugoslavije, iako atmosfera u hrvatskom fudbalu nije najbolja. Koji su osnovni problemi?

– Ogromna je netrpeljivost između Dinama i Hajduka, a i atmosfera u Hrvatskom nogometnom savezu je užasna. Teško je igrati kada vam sa tribina konstantno zvižde. Na mesto predsednika HNS umesto Vlatka Markovića došao je Davor Šuker, ali je pitanje da li će se promeniti odnos navijača prema domaćem fudbalu. Spojila su se dva suprotna tabora, sa jedne strane je prvi čovek Dinama Zdravko Mamić, a sa druge novi selektor Igor Štimac. Videćemo koliko i kako će ta saradnja funkcionisati.

  • Štimac je debitovao pobedom u zvaničnom meču, mada javnost nije bila zadovoljna igrom protiv Makedonije. Šta se najviše zamera novom selektoru?

– Štimac je pokušao preko noći da promeni način igre koji je forsirao bivši selektor Slaven Bilić. Protiv Švajcaraca u Splitu želeo je da kopira stil Barselone, ali je igra reprezentacije bila katastrofalna. Srećom, na vreme je shvatio da je nemoguće promeniti sve iz korena posle malo vremena u radu sa igračima pa se vratio dokazanom sistemu protiv Makedonije, koju nikada nismo lako dobili. Igra nije oduševila, ali je važno da su kvalifikacije za Mundijal otvorene pobedom. Protiv Belgije su igrali rasterećenije, bez pritiska, a bilo je i više prostora za igru jer su se Makedonci uglavnom branili na Maksimiru.

  • Izborom Štimca za selektora nastavljen je jedan zanimljiv niz čiji ste i vi deo. O čemu se radi?

– Ispostavilo se da je svaki trener koji je sa mnom radio kao sukomentator kasnije u karijeri postao selektor. Počev od Miroslava Blaževića, koji je vodio reprezentacije Hrvatske, Irana i Bosne i Hercegovine, preko bivših selektora Irana Branka Ivankovića i Gruzije Iva Šušaka do Zlatka Kranjčara, koji je bio selektor Hrvatske i Crne Gore. Sa Štimcem je samo nastavljena tradicija. Sa njim sam radio skoro 100 prenosa, bio je kritičan prema taktici selektora Bilića.

  • Ko je sada sa vama u kabini, odnosno koga „spremate“ za funkciju selektora?

– Joška Jeličića, jednog odličnog i elegantnog čoveka. Elokventan je, dobro se izražava, razume fudbal u potpunosti. On je tokom igračke karijere prešao iz Hajduka u Dinamo, bio je odličan vezni igrač, a još nije počeo da se bavi trenerskim poslom.

  • Kako se u Hrvatskoj gleda na dobar start selekcije Srbije?

– Mišljenja su podeljena, ali je još rano za konačni sud. Mihajlović je stvorio respektabilan tim koji igra vrlo dobar fudbal. Iako je dugo čekao na prvi trijumf u ulozi selektora, već na debiju u prijateljskom meču protiv Španije video se određeni kvalitet. Veliki hendikep za ekipu predstavlja izostanak Nemanje Vidića koji je završio reprezentativnu karijeru. Ipak, pravi ispit ovu novu generaciju očekuje u mečevima protiv Hrvatske i Belgije. Mislim da Srbija može slaviti u Beogradu, ali je važno i kako će proći u gostima protiv ove dve selekcije.

  • Kao novinar i komentator bili ste na 16 olimpijskih igara, što je podatak za svako poštovanje. Da li ste zbog toga dobili neku posebnu nagradu?

– Nisam još, ali su mi javili da će uskoro stići na kućnu adresu. Naime, Međunarodno udruženje sportskih novinara je na prošlim Igrama u Londonu obezbedilo nagrade za sve novinare koji su sa lica mesta izveštavali sa više od 10 olimpijada. Nas četvorica smo bili na 16, mada je rekorder novinar koji je izveštavao sa 20 igara. Ovogodišnje Igre su bile prve koje sam propustio još od Montreala 1976. godine. U Sarajevu 1984. sam debitovao na zimskim Olimpijskim igrama, a seriju sam zatvorio u Pekingu pre četiri godine.

  • Javnost u Srbiji vas uglavnom povezuje sa komentarisanjem fudbalskih utakmica. Ipak, koji sport vam je omiljeni za rad?

– Fudbal je najpopularniji i to je potpuno normalno. Radio sam dosta važnih utakmica i to je ono što daje posebnu draž kada komentarišete fudbalski meč. Međutim, atletika je reporterski gledano najzahtevnija jer ima mnogo disciplina, a sve to treba ispratiti. Nikada ne znate na koje će borilište režiser slikom da pređe, morate biti maksimalno koncentrisani. Moja velika sportska ljubav je, pak, rukomet. Ovaj sport sam trenirao u mladosti i zaista mi je nekako najbliži.

  • Koliko se zagrebačka škola novinarstva razlikuje od beogradske?

– Mnogo, jer smo se mi u Zagrebu uvek studiozno pripremali za svoje prenose, dok su se kolege iz Beograda uglavnom oslanjale na improvizaciju i šarm. Dragan Nikitović je takav način rada doveo do savršenstva. Mi smo se trudili, kao i danas, da znamo svaki detalj, pred sobom imamo gomilu papira, ali je poenta da se od toga kaže samo četvrtina u prenosu. Nije dobro kada se gledalac uguši podacima.

  • Da li je vašem sinu Saši u karijeri sportskog novinara pomogla ili odmogla činjenica da ste mu vi otac?

– Saša se izborio sa tim, izgradio je svoj stil rada. Sada radi kao frilenser, i na Areni Sport i na HRT. Mnogo je mladih komentatora koji rade na više mesta. Recimo, Arena je HRT-u za Evropsko prvenstvo u fudbalu pozajmila Krešimira Čampu, a za Olimpijske igre Marka Šapita, koji se posebno istakao komentarisanjem odbojkaških mečeva. To je priznanje i prava reklama za Arenu.

  • Kakvo je sada stanje na Hrvatskoj radio-televiziji?

– HRT je doživeo pravi sunovrat u sportskoj redakciji. Srećom, osetio sam to na vreme i pre dve godine prihvatio ponudu da odem u prevremenu penziju. Nisam mogao ni želeo da sarađujem sa rukovodstvom, a pokazalo se da sam bio u pravu. Sada tamo radi gomila „praznih“ novinara koji se sramote i brukaju u pravom smislu. Bilo je žalosno slušati komentatore tokom Olimpijskih igara kada su prenosili neatraktivne sportove, poput streličarstva. Danas se sve može saznati na internetu pa gledaoci lako otkriju kada izgovoriš neku glupost – zaključio je Božo Sušec.

Prosinečki razume finesu fudbalske igre

* Robert Prosinečki više nije trener Crvene zvezde. Da li ga mediji u Hrvatskoj povezuju sa nekim tamošnjim klubom?

– Prosinečki je teško predvidiva osoba, mislim da ni on sam trenutno ne zna gde bi mogao da nastavi karijeru. Jedno je sigurno, gde god bude otišao radiće maksimalno kao i do sada, bez kalkulacija. On je bio glavni čovek u stručnom štabu Slavena Bilića za taktički plan igre reprezentacije Hrvatske. Kada je napustio to mesto, osetilo se to na terenu. Definitivno razume fudbal i finesu ove igre. Dostojan je svakog poštovanja i za njega imam samo reči hvale i podrške – jasan je Sušec.

S Pantićem na skijanju

Sušec je potvrdio da je u kontaktu sa bivšim kolegom Milojkom Pantićem, iako nema puno slobodnog vremena.

– Redovno se čujemo, mada se iskreno ne viđamo baš često. Imamo dosta obaveza, a malo vremena za druženje. Bili smo prošle zime zajedno na skijanju. Možda ću uskoro doći u Beograd zbog nekih poslovnih sastanaka pa ćemo se ponovo videti – rekao je Sušec.

Imao sam sreću da učim od najboljih

* Na početku karijere radili ste sa jednim od najboljih komentatora svih vremena. Da li vam je Mladen Delić bio uzor?

– Ne mogu da kažem da mi je bio uzor, ali sam enormno mnogo naučio od njega. On je i danas pravi spomenik sportskog novinarstva, simbol profesionalizma. Dugo sam sarađivao i sa pokojnim Borisom Mutićem, koji je takođe bio veliki znalac. Imao sam sreću da učim od najboljih – iskren je Sušec.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari