Branislav Nušić je na osnovu novinske crtice napisao u Sarajevu roman „Opštinsko dete“ i kao da je to učinio danas, a ne pre skoro sedam decenija.

Otuda je dramatizacija i režija Ivana Vukovića dozvoljavala da možda još više razigra priču, s obzirom na aktuelnu srpsku zbilju gde se mešetari, zloupotrebljava, gde pokvarenjaštvo postaje sistemska vrednost, u čemu mu Nušićev tekst daje čvrst temelj.

Vranjski ansambl sa jedanaest glumaca dosledno sledi rediteljevu zamisao. Predstava u startu ima svoj tempo, ali u devedeset minuta trajanja pojavljuju se opterećujući pasaži koji odvlače pažnju od glavne niti priče u kojoj se lokalni moćnici od pisara, trgovca, sveštenika, policajca, majke i samog deteta, nalaze u kolopletu ličnih interesa i svakojakog koristoljublja.

Boja Jovanović u naslovnoj ulozi ponekad preambiciozno pokušava da publici pokaže ono što i ona sama zna, pa to umanjuje njegovu scensku snagu. U rediteljevoj zamisli da svaki od glumaca igra po nekoliko likova upadljivo je fantastična transformacija Marka Petričevića, koji je stvarni junak ove predstave. On to radi sa merom i bez gušenja kreativnosti drugih likova. Dobro mu parira Aleksandar Mihajlović, čiji je glumački profil potpuno pripadajući nušićevskom rukopisu. To je rediteljev uspeh, jer sem „Gospođe ministarke“ kod Nušića su dominantni muški likovi. Minijatura Radmile Đorđević je odlika njene profesionalne zrelosti i inspiracije, koja je manjkala ženskom delu ansambla ove predstave.

Pravo otkrovenje predstavljaju kostimi debitantkinje Ivane Mladenović, Vranjanke koja je tek završila scenski kostim na Fakultetu primenjene umetnosti u klasi profesorice Lane Cvijanović. Greška bi bila ako ova talentovana devojka pod hitno ne dobije radnu knjižicu u pozorištu u rodnom gradu, jer očigledno da se radi o sjajnom profesionalcu velikih dometa.

Uz činjenicu da je predstava postavljena na adekvatnoj nepozorišnoj sceni Doma Vojske, koje je prinudno pribežište vranjskog teatra koji radi bez scene, upadljivo je nepostojanje svetlosnih efekata i muzičkih ilustracija, što bi „zakrpilo“ još po neku rupu u ukupnom utisku ove dobre predstave. Naviknuti na Nušića kao komediografa, „Opštinsko dete“ je gorka priča koja nudi upitanost nad smešnim ili tužnim.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari