U kraljevačkoj biblioteci „Stefan Prvovenčani“ predstavljena je knjiga „Golija – Planina i ljudi“ autora Boška Veljovića. Knjigu je izdao Centar za kulturu, obrazovanje i informisanje „Gradac“ iz Raške a na izuzetno posećenoj promociji o knjizi su govorili urednik Milojko Milićević, šumarski inženjer Dragan Vandić i autor Boško Veljović. NJih trojica su, inače, kako je to sinoć rekao urednik Milićević, često zajedno obilazili Goliju tragajući za svedočanstvima o njenoj prošlosti a posebno beležeći svedočanstva samih Golijaca o ovoj prelepoj planini u koju su oni, Golijci, beskrajno zaljubljen i, bilo da su je odavno napustili poput većine, bilo da još uvek na njoj žive.

                       

O toj neraskidivoj vezi sa planinom koja je zavičaj i mnogim, današnjim, Kraljevčanima upečatljivo je govorila i prepuna sala kraljevačke biblioteke. Urednik knjige Milojko Milićević je, budućim čitaocima, posebno skrenuo pažnju na obilje fotografija, posebno onih starih, koje su dobili od meštana istakavši činjenicu da je, i na taj način, deo prošlosti Golije otrgnut od zaborava. Inženjer Dragan Vandić je sve prisutne upoznao sa geografskim i demografskim podacima o Goliji ali na način koji je jasno kazivao da o tome govori zaljubljenik u ovu planinu a ne samo stručnjak koji je, prirodom svog posla, zadužen da se stara o njoj kao rukovodilac u Parku prirode „Golija“ koji se nalazi u jugozapadnom delu Srbije, obuhvata područje planina Golije i Radočela ukupne površine od 75.183 hektara.

Park prirode Golija je svrstan u I kategoriju zaštite kao prirodno dobro od izuzetnog značaja. Zbog izuzetne očuvanosti izvornih prirodni ali i kulturnih vrednosti, na predlog Zavoda za zaštitu prirode Srbije, MAB/UNESCO komitet; u okviru Parka prirode Golija proglasio je 2001. godine Rezervat biosfere Golija – Studenica, površine 53.804 ha.

A o tome da na takvom dragulju prirode žive i ljudi posebnog kova nadahnuto je govorio autor Boško Veljović, koji je, na izuzetan način, ukazao na tu nit ljubavi koja veže planinu i ljude koji žive na njoj. Tu Veljovićevu ljubav prema Goliji prepoznao je u svojoj recenziji i književnik Milisav Savić, koji, između ostalog, kaže:

– Danas je Golija polupusta. Šume i vode ima dosta, u poslednje vreme ima i divljeg zverinja, ali ljudi i stoke nema. Golija je postala prelepo carstvo starih. Veljovićeva knjiga je u prvom redu knjiga o Golijcima kojih – ukoliko se ovako nastavi – neće biti. O poslednjim Golijcima. Golija, divlja, lepa, postojaće, ali Golijaca neće biti. Sem u Veljovićevoj knjizi. Nadgrobni spomenici ne traju dugo, natpisi na njima postaju nečitljivi – uverio sam se i sam obilazeći neka golijska sela. Veljović je ovom knjigom Goliji podigao neprolazni spomenik. S nadom – ma koliko ona bila tanka – da će Golija jednog dana opet odjekivati od rike krava, blejanja jaganjaca i čobanske pesme.

Sa takvom nadom razilazili su posle promocije, okupljeni iznevši u sebi, na prohladne kraljevačke ulice, toplinu kazivanog i emociju za Goliju koja im je, sinoć, darivana.

Zaljubljenik u Goliju

Autor knjige Boško Veljović se profesionalno uvek bavio komercijalnim poslovima, najpre u TP Ibar iz Raške, a kasnije kao komercijalni zastupnik kompanije „13. juli“ Podgorica. U Raški je poznat i kao veliki zaljubljenik u atletiku i osnivač i trener AK „Raška“. No, ljubav prema Goliji i 40 godina, neprekidnog bavljenja pisanim novinarstvom u lokalnim medijima je nešto po čemu je takođe poznat. Za svoj novinarski rad dobijao je nagrade, a mnogi njegovi tekstovi su bili proglašavani za reportažu meseca. Kao sportski novinar sarađuje sa listom Sportski žurnal, od njegovog prvog broja. Tekstove su mu objavljivali Politika Ekspres, Glas, Ilustrovana Politika, ranije Ibarske novosti i list Raška, dok je postojao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari