Bolje roboti nego političari 1Retro futurizam: Igor Nađalin

Sa čime se slažu i šta im smeta u javnim odlukama, šta donose izbori i kako učestvovati u njima izneli su učesnici još jednog skupa u Zrenjaninu pod nazivom „Zbor radnih ljudi“ u organizaciji Pokreta „Novi optimizam“ i PAOR – Panonske Aktivističke Organizacije koji je ovog vikenda održan u Pozorišnom klubu Zeleno zvono.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Među okupljenima, mahom stranačkih ljudi – bilo je predstavnika Demokratske stranke, Pokreta „Ravnopravnost“ i bivših radnika Jugoremedije, članova Lige socijaldemokrata Vojvodine, Levice Srbije, Pokreta „Kontraši“, našlo se nešto i običnih građana sa pitanjima koja ih muče. Tako je Zrenjaninac Saša Pernat ovom prilikom demonstrirao sa bocom za prskanje, kako je politički ambijent potrebno dekontaminirati, dok je profesorka zrenjaninske gimnazije Zorica Radišić, zatražila odgovore na konkretna pitanja o privatizaciji Jugoremedije i smislu izbora u Srbiji.

– Gde je ta knjiga odluka, da se vidi kome su sve otišla sredstva iz ove firme. Kod sebe imam nekoliko primeraka odluka o opraštanju zajmova sindikalnoj organizaciji ili da li je, koliko i kada prebačeno sredstava Zadruzi Respublika iz Beograda. Zašto mi o tome ne možemo ništa da saznamo, i zašto su uopšte mnoga preduzeća propala. I o tome imam zaista zbunjujuću dokumentaciju, koja pokazuje da inspekcijski organi postupaju samo po maksimalnim rokovima, zato pitam koliko vremena treba da se konstatuje da neki radnik ne prima duže vremena platu. Poslednji primer je suđenje građana za splavove, gde se pojavljuju funkcioneri, koji sve vreme tvrde na sudu da oni samo potpisuju odluke, ali da nemaju sa njima ništa, kao, to sve je u nadležnosti stručnih službi. Čemu onda izbori, oni nisu nama ni potrebni, bolje da kupimo određeni broj japanskih robota pa da oni potpisuju odluke, navodi Zorica Radišić.

Javnu debatu pratio je i dr Nebojša Popov, rodonačelnik „opasuljivanja“ dok su na terasi pozorišta bivši radnici Jugoremedije kuvali pasulj u velikom kazanu. Izbori su ipak bili prava tema celog skupa, a grupa Zrenjaninaca tridesetogodišnjaka okupljena u Partiji kontraša Srbije šaljivo traže zabranjene stvari.

– Mi smo neformalna grupa građana, zalažemo se ekstremne stvari, za legalizaciju marihuane, prostitucije, ukidanje prohibicije u Zrenjaninu, da se otvore mesta za točenje alkohola i da se ukine akciza na pivo. Sa tim stavovima izlazimo na lokalne izbore na listi levice Srbije. Naš cilj je da ovim senzacionalističkim programom privučemo što veći broj mladih ljudi da izađu na izbore, kaže Aleksandar Jankov.

U Pozorišnom klubu izloženi su i radovi grafičara Igora Nađalina, čija izložba pod nazivom „Retro futurizam – budućnost nije ono što je nekada bila“ o propalim zrenjaninskim fabrikama i redizajniranim logoima i ambalažama za njihove proizvode krasi zidove kluba. Igor Nađalin kaže da ga je pratio neverovatan splet okolnosti da su preduzeća sa kojima je sarađivao na kraju zatvorena, i zato je želeo da napravi izložbu koja će predstaviti fragmente Zrenjanina kakav je mogao biti.

– Taman sam stizao do njih a ona su padala, privatizacija je sve menjala. Pobedio sam na konkursu za poslednji logo Zrenjaninske pivare, počeo da radim za Dijamant, ali je to po privatizaciji odmah preuzeo studio iz Zagreba. Primera je mnogo, a eto danas radim za firme koje nisu iz mog grada. Da je svih pedesetak firmi opstalo, ne mogu da zamislim kako bi Zrenjanin danas izgledao, a meni je bila želja da radim za naše firme. Ta velika preduzeća održavala su manje firme, sve se posle lančano gasilo sa njihovim nestankom. Novi investitori posluju drugačije, to su zatvoreni krugovi. Kada me pitaju zašto sam sada redizajnirao reklamu za fabriku tepiha Proleter sa slikom aviona, ja ih pitam zar ste zaboravili da su ti tepisi bili u boingu, u skupim hotelima, u palatama na dalekom istoku, priča Igor Nađalin.

POTPIS: Sasa Pernat zastupa dekontaminaciju

Zaustavljena traka za pivo

Neverovatan prizor Nađalin je svojevremeno zatekao u zrenjaninskoj pivari, gde je video traku za pivo zaustavljenu u radu, sve sa gajbama sa flašama piva. „Naježio sam se kad sam video bizarnost svega, neko je tu fabriku jednostavno isključio posle 290 godina postojanja i niko više nikad nije tu došao. Te gajbe su ostale da stoje i to mene baš boli“, priča Nađalin. Na izložbi Retro futurizam predstavljene su fotografije fabrika kako danas izgledaju, Zip industrija piva, Bek, Luxol, Servo Mihalj kombinat, Fabrika šešira Begej, Brodogradilište Begejk, Fabrika čarapa Udarnik, Šinvoz, fabrika šećera i fabrika tepiha Proleter.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari