Ustašofilija

U Srbu su Srbi i antifašisti obeležavali Dan ustanka u Hrvatskoj. Početak borbe protiv fašističke Nezavisne Države Hrvatske i njenog tvorca Hitlerove Nemačke. Obeležavanje takvog datuma svuda u Evropskoj uniji, u Evropi pa i svetu ne bi trebalo da je povod za kakav incident, a kamoli za sukobe. U demokratskoj Hrvatskoj stvari su malo drugačije. Morala je i policija da interveniše i zaštiti borce protiv fašizma od sledbenika ustaške fašističke organizacije. Ne služi takva slika na čast ni hrvatskoj državi ni njenim građanima ni Evropskoj uniji čiji je Hrvatska deo.

Istini za volju policija, dakle, država je verovatno sprečila veće incidente. Ista ta država, međutim, ništa nije učinila da zaustavi već godinama bujajući fašizam oličen u napadima na antifašiste, nehrvate i na ljude koji ne žele da se njihova nacionalna pripadnost identifikuje sa ustaštvom. Zato se može smatrati i odvažnom citirana izjava „i ja sam Hrvat, ali nisam ustaša“. Jer stvara se u Hrvatskoj slika da ustaštvo nije ništa strašno, podržavaju se sa najvišeg vrha oni koji propagiraju i veličaju ustaše.

Nije ustaška ksenofobija dominantna na političkoj i društvenoj sceni u Hrvatskoj, ali je bučna i stvara privid glavnog toka. Dosta je razloga zašto je to tako, od onih spoljnih do onoga što je realnost u Hrvatskoj. Precizno je to definisao bivši predsednik Ivo Josipoviću, koji kaže da su ustašofiliji u Hrvatskoj doprineli „ekonomska kriza, slabosti obrazovnog sistema, utjecaj dijela crkve, nedovoljna odlučnost lijevice da brani antifašizam, nesposobnost da se povijesni prijepori rješavaju nepristrano, na znanstvenoj razini“. To su dakle krvotoci koji napajaju ustaško tkivo.

Da li bi u Hrvatskoj bilo više demokratije, tolerancije, ljudskih prava… ako bi nestali svi antifašisti, svi nehrvati, svi drugačijeg mišljenja i porekla. Da li bi bio veći standard, veće plate, da li bi to zaustavilo odlazak lekara i drugih stručnjaka. Naravno da ne bi. To bi jedino pogodovalo onima koji bi se dočepali tuđe imovine. Pa zašto se onda hrvatske vlasti ne bore odlučnije protiv ustašofilije. Zato što i među njima ima onih koji jašu na tom talasu. Nikakvi izbori za to ne mogu biti opravdanje, oni samo mogu biti i nesvesni uvod u veći mrak.