Lepo beše deci Požarevca koja su prvi put šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka videla more kada su odlazili na letovanje u odmaralište „Sutivan“ na Braču. Mnoga su dečačka prijateljstva tamo stvorena, prve ljubavi, a išlo se i prvi put sa devojkom na igranku.


Letovalište u Sutivanu na Braču je izgradila šezdesetih godina tadašnja SIZ Odmora i rekreacije opštine Požarevac sredstvima mnogih „organizacija udruženog rada“, kako su se tada zvala preduzeća. Ispred stare kamene zgrade kuhinje sa trpezarijom su nicali mnogi izviđački šatori u kojima je letovanje i druženje bilo lepše i bolje nego u hotelskoj sobi. Lepo beše, a Boga mi i potrajaše četvrt veka, sve do početka naših ratnih budalaština.

Verovatno svako pomisli da je Sutivan nepovratno izgubljen u ratnim vihorima, ali to nikad nije bilo tačno, pa ni sada. Inicijative da se vrati Požarevcu vlasništvo nad odmaralištem su bile još krajem devedesetih godina, ali su tadašnje vlasti procenjivale da to ne bi bilo politički dobro, a ni deca ne bi mogla tamo da letuju bezbedno. Kasnije je u nekoliko navrata ponovo pokretano pitanje povratka odmarališta, ali su naše opštinske vlasti bile zauzete važnijim pitanjima i prepucavanjima koji će se požarevački sokak asfaltirati, a pravnici u opštini su pronalazili raznorazne razloge zašto je to komplikovano, pa i ne moguće, jer ni jednostavne pravne probleme nisu mogli da reše sa lokalima, stanovima i zemljištem u opštinskom vlasništvu. Na ruku im je išla i sumanuta ideja da se osnuje Agencija za imovinu Vlade Republike Srbije sa jedinom idejom kako da se što efikasnije rasprčka državna imovina i preotme u dogovoru sa tajkunima. Sada više niko ne može da se seti ko je tu agenciju predložio, osnovao i kakvi su poražavajući rezultati ostvareni za građane, a izvanredni za one koji su agencijom komandovali sinhrono sa novim bogatašima. To mu sada dođe kao ono „puj pike ne važi“.

Poslednja propala inicijativa za povraćaj letovališta u Sutivanu je bila 2010.g, a pokrenuo je predsednik komisije za imovinu Grada Požarevca i član gradskog veća zadužen za privredu, planiranje i turizam, Slavomir Lazarević (inače autor ovog teksta). Prikupljeni su podaci o građevinskim i upotrebnim dozvolama, posedovni listovi i stupljeno je u kontakt sa uglednom hrvatskom pravnom kancelarijom, koja je garantovala povraćaj imovine Gradu Požarevcu, a usluge bi naplatila u iznosu od 5% vrednosti imovine, tek po okončanju postupka pred hrvatskim sudovima. Da se razumemo, krajem osamdesetih godina je u Sutivanu izgrađen novi veliki depadans sa oko 1000 m2, koji je bio pred tehničkim pregledom kada je rat počeo. Vrednost kompleksa odmarališta sa 10 ha zemljišta odmah pored mora je oko 12,5 miliona eura. Predlog ne samo da je odbijen, nego nije stavljen ni na dnevni red sa obrazloženjem da bi to ometalo pregovore o sukcesiji koje je vodila vlada Republike Srbije sa hrvatskim vlastima. Jednostavno, zar ne? Lakše konju bez samara. Jedini rezultat te inicijative je bio da je komisija za imovinu raspuštena, a nova nije ni formirana. Slična je sudbina i mnoge imovine opštine Požarevac koja propada ili se koristi bez ikakve naknade, a plana šta će se sa tom imovinom uraditi i kako će se koristiti nigde ni od korova.

Eto nam prilike u ovoj izbornoj kampanji da narod izabere one koji će o toj našoj imovini brinuti isto i više nego o sopstvenoj, jer naš narod kaže da se tuđe, a posebno narodno, mora čuvati više nego svoje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari