Omer Karabeg: Koliki je ruski uticaj na području bivše Jugoslavije razgovaraju Jelica Kurjak, bivša ambasadorka Srbije u Moskvi, i Nerzuk Ćurak, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Jelica Kurjak: Područje Balkana, pre svega Srbija, bilo je uvek u fokusu ruskih geostrateških interesa. Ne bih rekla da je danas Rusija agresivnija nego što je bila ranije, nego je njen uticaj vidljiviji. Kada Srbija ima problema u procesu svojih eurointegracija, onda je prisustvo Rusije pojačano i nešto vidljivije.

Nerzuk Ćurak: Mislim da je interes Rusije za ovo područje još uvijek na nešto nižem nivou koji ne bismo mogli nazvati geostrateškim, ali da se Rusija vratila na postjugoslovenski Balkan – to je očito. Ona se vratila s ciljem da ovo područje svijeta, u kojem ima svoje prijatelje i saveznike, postane neka vrsta stilske vježbe za njenu globalnu geopolitiku.

Kurjak: Srbija i Bosna i Hercegovina, pa i Makedonija su zemlje, da tako kažem, najneopredeljenije prema evroatlantskim integracijama. One su nominalno za te integracije, ali taj proces ide veoma sporo i uz velike probleme, pa smo trenutno svedoci pada popularnosti evrointegracija u tim zemljama. Kada Srbija ima problema sa Zapadom, ona se više okreće Rusiji, a to isto radi i Rusija kada su njeni odnosi sa Zapadom u krizi – tada za nju Balkan ponovo postaje aktuelan.

Ćurak: Širenje NATO pakta jedan je od važnih razloga reaktivacije Rusije u onim dijelovima svijeta gdje ima saveznike. A u Srbiji postoji snažni sentiment prema Rusiji, neka vrsta geopolitike emocija, iako je Rusija uvijek više koristila Srbiju, nego što joj je pomagala. S tim, naprosto, moramo računati.

Kurjak: Rusija je u poslednje vreme u značajnoj meri popunila nevladin sektor svojim organizacijama. Pre više od godinu dana u Srbiji je počela da radi i agencija Sputnjik koja je veoma aktivna. Naravno, najviše se radi preko Srpske pravoslavne crkve. I u privredi se oseća veća prisutnost Rusije. Ne u smislu nekih velikih ulaganja, ali ruski građani, kao svojevremeno u Crnoj Gori, i te kako su zainteresovani da kupuju nekretnine u Srbiji.

Ćurak: U Bosni i Hercegovini Rusija je najprisutnija u retoričkoj sferi, u sferi jednog političkog igrokaza, gdje rukovodstvo Republike Srpske, predvođeno Miloradom Dodikom, insistira na snažnom linku između Moskve i Banjaluke. To se radi da bi se ojačala pozicija Republike Srpske, a najviše, ja bih rekao, zbog nastojanja predsjednika Dodika da ojača svoju vlastitu poziciju u utakmici sa Zapadom, pokazujući da uvijek ima rezervnu varijantu. Zbunjen sam kako se Zapad ponaša prema ovom području. Čini mi se da mu je najvažnija stabilnost, a ne da li će Srbija i Bosna i Hercegovina postati dio transatlantskog svijeta. Moramo razmišljati i o tome da je moguće da se za koju deceniju probudimo u nekom novom svijetu, u kome ćemo imati novi geopolitički raspored – u kome bi se moglo desiti da Bosna i Hercegovina i Srbija budu dio pravoslavno-islamske civilizacije i orijentalnoga svijeta, a da druge zemlje bivše Jugoslavije budu dio zapadnog svijeta.

Kurjak: Vučić je u ruskim sredstvima javnog informisanja bio dosta kritikovan. U Srpskoj naprednoj stranci postoji i drugo lice, a to je aktuelni predsednik države, čiji je rečnik uvek bio bliži Moskvi. Treba reći da Srpska napredna stranka i njeni lideri nikada nisu negativno govorili o Rusiji, ali da je jedan njen deo uvek bio okrenut prema Zapadu, a drugi prema Rusiji. Moskva sve to posmatra i reaguje kada oceni da to treba da učini.

Ćurak: Mislim da je ambicija Rusije da osovina Nikolić – Vučić pretegne na njenu stanu. Moskva bi bila vrlo zadovoljna kada bi Vučić zaustavio napredovanje Srbije prije svega prema NATO paktu. Približavanje Srbije Evropskoj uniji je za Rusiju manje relevantno, jer mi ne znamo može li se desiti da Evropska unija u nekom novom slijedu događaja postane saveznik Rusije. To ne možemo tako lako prekrižiti, naročito imajući u vidu intenzitet geoekonomskih odnosa Berlina i Moskve. S druge strane, mislim da se svaki političar koji se zalaže za ulazak svoje zemlje u Evropsku uniju, ali ne i u NATO pakt, nalazi u janusovskoj poziciji. Jer, kada pogledate članice Evropske unije i članice NATO pakta, jasno je da to jedno s drugim uglavnom ide. Srbija ima neki povijesni kompleks više vrijednosti. Ona sebe vidi kao nekakvu kvazi imperijalnu silu i misli da u međunarodnim odnosima može igrati ulogu koja prevazilazi njenu objektivnu poziciju. Ona misli da na neki način može da baštini ono što je sjajno radio Josip Broz, a ja mislim da je Srbija jedna unesrećena i uneređena zemlja, koja sebe precjenjuje ako misli da može ostati neutralna u velikoj geopolitičkoj utakmici koja se danas igra u svijetu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari