Sedamnaestogodišnji J. M. prvi put je ušao u kladionicu u sedmom razredu. Počeo je sa tiketima, a danas za sebe kaže da je „pravi majstor“ za elektronski rulet. Objašnjava da su ulozi, ali i dobici na elektronskom ruletu mnogo veći i da je igra zanimljivija. Tvrdi da nije zavisan od kockanja jer, kako kaže, ne pozajmljuje novac, većigra iz „fonda“ koji je napravio od dobitaka.

Prema statističkim pokazateljima, od 70 do 90 odsto adolescenata i odraslih se povremeno kocka, a granicu patološkog kockanja prešlo je jedan do dva odsto stanovnika. Nažalost, stopa patološkog kockanja među adolescentima je u porastu, upozorava dr Danica BoškovićĐukić, iz Instituta za mentalno zdravlje. Ova bolest, koja nema vidljivih fizičkih simptoma, tri do pet puta češće pogađa pripadnike jačeg pola, a što se ranije počne, to su veće šanse od razvijanja zavisnosti.

Istraživanje Fonda za prevenciju patološkog kockanja Herc među učenicima sedmog i osmog razreda osnovne škole pokazuje da oko 23 odsto dečaka svakodnevno posećuje kladionice, a tek svaki peti učenik se ne kocka. Iako je zakonom zabranjeno maloletnicima da se klade, gotovo da nema kladionice koja odbija uplate mlađih od 18 godina.

– Naše iskustvo pokazuje da svako kockanje počinje kao rekreativno. Kada potroše svoje izvore finansiranja užinu ili džeparac, deca počinju da se zadužuju kod drugova i lagano ulaze u to živo blato iz koga se teško izlazi. Najteže im je da priznaju roditeljima da imaju problem kada su dužni između 100 i 500 evra. Maloletnicima su najzanimljiviji takozvani elektronski aparati, jer je rečo brzim, dinamičnim i zanimljivim igrama koje su namenski pravljene za tu populaciju – kaže Dejan Stanković, osnivačFonda za prevenciju patološkog kockanja Herc.

Milan Radovanovićspecijalni pedagog iz Defektološkog savetovališta Entera, kaže da je najveći broj mladih koji su potražili pomoćzavistan od elektronskog ruleta, ali da svi oni imaju i dopunski vid kockanja, a to je odlazak u kladionice.

– Najmlađa osoba zbog koje su nas kontaktirali imala je 11 godina. Dečak je dobio u kladionici maksimalan iznos po tiketu, a pošto su mu roditelji branili da se kocka, otac je pozvao da pita šta da radi s novcem. Ako ga uzme, to bi značilo da dete dobija zeleno svetlo da može da se kocka. Predložio sam da uplati pare u dobrotvorne svrhe da bi mu dao do znanja da taj novac nije dobar – kaže Radovanović.

Upitan kako se od povremenog odlaska u kladionicu i minimalnih uplata od 50 ili 100 dinara prelazi granica i neko postaje patološki kockar, Radovanovićnavodi da „najčešće veliki novčani dobitak napravi dar-mar, jer se tada luči ogromna količina dopamina koja se može porediti sa ušmrkavanjem kokaina“.

– Potrebno je da neko dobije ogroman novčani dobitak i nakon toga se menjaju sve kockarske navike koje su važile do tog momenta. On kreće da se kocka sve češće i češće, da ulaže sve više i više novca, potpuno se gubi kontrola. Tada počinju da se ispoljavaju i prve posledice, od toga da neko zanemaruje svoje obaveze, školu, sve vreme provodi u kockarnicama i kladionicama, u slobodno vreme se ne druži sa drugovima, većizučava listu i popunjava tikete – kaže Radovanović.

Stručnjaci ističu da je, za razliku od nekih drugih bolesti zavisnosti, poput alkoholizma, kockanje skriveno i da ga je teško primetiti. Rečje o progresivnom, hroničnom poremećaju koji karakteriše nemogućnost da se osoba odupre impulsu za kockanjem. Kockaru nisu najvažniji gubitak ili dobitak, većsama „akcija“. Na nastanak i održavanje patološkog kockanja utiču faktori ličnosti, okruženja i porodice.

– Traganje za uzbuđenima (naročito kod mladih), impulsivnost, esktrovertnost, slaba kontrola, narcizam i antisocijalnost – neke su od crta ličnosti koje „regrutuju“ patološke kockare. Kod kockara dolazi do poremećaja mišljenja, koje postaje iracionalno, javlja se sujeverje, korišćenje amajlija, počinje samoobmanjivanje – ukazuje dr Vera Trbićiz Instituta za mentalno zdravlje.

Ona objašnjava da se u razvoju zavisnosti od kockanja razlikuju tri faze. Prva je „pobednička“ koju odlikuje skok adrenalina – uzbuđenje, traženje „akcije“. Sledi „gubitnička“ faza u kojoj kockar krije svoju aktivnost, povećava uloge, pozajmljuje novac, zapostavlja porodicu, prijatelje, školu, posao. U trećoj, „fazi očajanja“ prisutni su anksioznost, otuđenost od porodice i okruženja, suicidalne misli i kriminogeno ponašanje.

Granica je, smatraju stručnjaci, pređena kada nastane poremećaj kontrole impulsa, a klađenjem nastupa rasterećenje, bez obzira na dobitak ili gubitak. Na mogući problem kockanja mogu da ukažu zanemarivanje ili zapuštanje porodice i posla, sve manja pouzdanost, povećanje napetosti ili osećanja depresivnosti, laganje da bi se prikrili finansijski problemi, osećanje bespomoćnosti i beznadežnosti.

 

Rizik za porodicu

Ukoliko je roditelj kockar, deca nose breme zanemarivanja, a neharmoničan odnos između roditelja stvara nesigurnost. Ispoljavaju veliki stepen neurotskih simptoma i problema s disciplinom. Ova deca su i sama u riziku da postanu patološki kockari.

Više hiljada legalih objekata za igre na sreću

Iako je zakonom propisana zabrana učestvovanja maloletnih lica u posebnim igrama na sreću, gotovo sve kladionice primaju uplate maloletnika. U Upravi za igre na sreću Ministarstva finansija navode da je u Srbiji trenutno registrovano 86 pravnih lica koji priređuju posebne igre na sreću na 18.349 automata i 30 pravnih lica koja priređuju posebne igre na sreću – klađenje na 1.662 uplatno-isplatna mesta. Samo pet inspektora obavljaju kontrolu rada na teritoriji cele Srbije.

U periodu 1. januara 2007. do 31. decembra 2008. podneta je 21 krivična prijava protiv odgovornih lica koja bez odobrenja Uprave za igre na sreću priređuju iste. Prekršajne kazne kreću se u rasponu od 10.000 do 1.000.000 dinara za pravna lica, a za odgovorno lice u pravnom licu kazne su od 500 do 50.000 dinara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari