Mislima i emocijama pacijenata ne pridaje se nimalo ili se pridaje sasvim malo pažnje. Zdravstveni sistem u Srbiji ne prepoznaje potrebu za ovakvim tretmanom, zato je to najslabija karika. Lekari se ne obučavaju za takvu vrstu rada sa pacijentima. Psiholozi, psihoterapeuti i zdravstveni kouči nisu dostupni svim pacijentima, kaže prof. dr med. sci. Lelica Todorović, NLP trener i kouč u svojoj knjizi „Čarobna gradionica zdravlja“. A da bi lekar, kako kaže, mogao da pomogne pacijentima da odaberu način lečenja, potrebno je da sazna njihove stavove prema sebi samima i prema bolesti, da oceni snagu njihove volje za životom i da radi na jačanju dopuštenja da izraze svoj strah, ljutnju i druge emocije.



P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Kroz nekoliko primera ona navodi koliko zapravo emocije utiču na naš organizam, i kako bolesti mogu da budu posledica naših emocija, koje izražavamo ili potiskujemo.

Tako recimo, kada osoba ima problema sa sinusima, najčešće u njenom okruženju postoji osoba koja je iritira. Uzrok, kako navodi dr Todorović, može biti i opterećenje potisnutom tugom koju osoba racionalizuje. Nekad je to tuga zbog gubitka dragih osoba ili gubitka ljubavi. Ako nije tuga, onda je briga za porodicu, potreba da se bude oslonac u finansijskom smislu prema bližnjima.

Arterijski krvi pritisak se povišava u stanjima napetog iščekivanja, hitnosti, straha, besa i ljutnje. Ukoliko se ove emocije ne prevedu u aktivnost, već ostaju samo na nivou razmišljanja i dugotrajnog emocionalnog opterećenja, dolazi do trajnog povišenog pritiska. Ove osobe su uvek na ivici izražavanja sukoba, ali se boje da izraze svoja neslaganja zbog mogućih posledica.

Od štitne žlezde obično obolevaju osobe koje osećaju da njihovim životom upravlja neko drugi a ne one same, zbog čega se osećaju kao žrtve.

Kada osoba ima dugotrajne želudačne tegobe, postoji u njenom životu nešto što niti može da izbaci iz života niti može da „svari“. Želudac je poprište emocionalnog rata između vlastitih potreba i zahteva okoline.

Jetra je sedište primitivnih emocija ljutnje i besa. Osobe koje se neprestano jadaju, samooptužuju ili optužuju druge, koje u sebi gaje strah, ljutnju i mržnju često imaju poteškoće sa jetrom i žučnom kesom.

Od depresije oboleva osoba koja potkopava svoje najsnažnije emocije, najveće čežnje i time najveću snagu, skrivajući ih ispod slojeva vaspitanja, pravila i dužnosti. Kod depresije nije reč o potisnutoj agresiji, tuzi, bolu ili strahu, već o potisnutoj ljubavi, želji, veselju, seksualnosti ili euforiji. Depresija može biti posledica drugih bolesti ali i ona može biti uzrok mnogim telesnim bolestima. Kako da moje najlepše izađe na površinu, to je pitanje koje depresivne osobe treba same sebi da postavljaju.

Rak je bolest koja se javlja kod osoba sa dubokom emotivnom povredom ili dubokom ozlojeđenošću. Dubinsko i dugotrajno zameranje koje osoba nosi u sebi može bukvalno da je izjeda. Duboka tajna, tuga ili mržnja koje dugo traju takođe može imati isti učinak.

Poteškoće sa grlom ukazuju na potiskivanje i sputanost kreativnog izražavanja te osobe. Problemi sa grlom nastaju i kada srce želi jednu stvar a um kaže drugo.

Ukočenost mišića simbolizuje navlačenje oklopa ili pokušaj da se „nakostreše bodlje“ u cilju odbrane od nečega. Karakteristična su kod ljudi koja izgube kontrolu u svom emotivnom životu. One naizmenično ispoljavaju nežnost i agresiju. Ove osobe žele da se prepuste, ali žele i da ostanu postojane.

Problemi sa kičmom javljaju se kod ljudi koji preuzimaju veliki teret na sebe. Problem lumbalnog dela kičme imaju osobe koje strahuju od nemaštine, problem srednjeg dela kičme imaju osobe koje osećaju krivicu, imaju nerazrešene probleme i teret na leđima, dok probleme u gornjem delu kičme imaju osobe kod kojih postoji nedostatak emocionalne podrške. Osoba se oseća nevoljeno i uzdržava se od pružanja ljubavi.

Poremećaj srčanog ritma se dešava kada se unutrašnja napetost pojačava do nepodnošljivosti, i javlja se kod osoba koje ne mogu da kontrolišu sopstvene emocije.

Smeh kao lek

Jedan od obrazaca koji je otkriven kod hroničnih bolesnika je nedostatak smisla za humor, kao i nesposobnost razlikovanja ozbiljnih od manje ozbiljnih životnih situacija. U mnogim od tih situacija može se pronaći i smešna strana, a poznato je da smeh pozitivno utiče na zdravlje. Dokazano je već da se smejanjem oslobađa hormon sreće i smanjuje nivo hormona stresa. Smejanje čini ljude privlačnijim, a koža dobija mladolik izgled. Redovno smejanje može podstaći cirkulaciju na delu lica i vrata, povećati dotok hranljivih materija i kiseonika i sprečiti prevremeno starenje kože. S toga dr Todorović poručuje: „Ukoliko ste neraspoloženi, nađite nešto što će vas nasmejati, pogledajte neku komediju, pozovite nekoga za koga znate da vas uvek nasmeje ili se setite nekog smešnog događaja“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari