Foto: FonetInicijativa za izgradnju termoeletrane-toplane u Loznici nailazi na podršku stručne javnosti u Srbiji pod uslovom da energent koji će koristiti to postrojenje za proizvodnju struje i toplotne energije ne bude veliki zagađivač ugalj, već prirodni gas.
Interesovanje javnosti za taj projekat javilo se nakon što je obelodanjena vest da je anglokineski konzorcijum koji sačinjavaju britanska firma Skarborou grup internešenel i kineska kompanija Čajna nešenel elektrik (CNEEC) potpisao ugovor o izgradnji termoelektrane-toplane u Loznici, u vrednosti od 230 miliona evra. Izgradnja postrojenja kapaciteta 240 megavata biće poverena kineskoj kompaniji CNEEC, i prva faza projekta (120 megavata)mogla bi da počne krajem ove godine i da bude završena do kraja 2018. Druga faza projekta, odnosno izgradnja preostalih 120 megavata bi počela godinu dana kasnije. Konzorcijum je dobio finansijsku podršku Kineske razvojne banke a i osiguravajuća kompanija Sinosure je pokazala interesovanje za učešće u projektu. Izgradnja termoelektrane-toplane ne zahteva državne garancije, jer je reč o privatnoj investiciji tog konzorcijuma sa Kineskom razvojnom bankom. Inače, reč je o projektu koji je firma Skarborou pre nekoliko godina preuzela od Vlade Srbije.
– Vest da je planirana izgradnja termoelektrane-toplane snage 240 megavata u Loznici je veoma dobra vest. S obzirom da je predviđeno zatvaranje nekih proizvodnih pogona u elektranama u Srbiji kojima uskoro ističe rok trajanja, izgradnja novih kapaciteta je i više nego dobrodošla. S obzirom da se postrojenja planiraju i grade i u nekim drugim delovima Srbije, projekti kao i ovaj u Loznici predstavljaju ohrabrenje kada govorimo o elektroenergetskoj stabilnosti u Srbiji – kaže za Danas Vojislav Vuletić, generalni sekretar Udruženja za gas.
On ukazuje da je važno pitanje koji će energent koristiti termoelektrana-toplana u Loznici i tvrdi da je jedino pravo rešenje – korišćenje gasa a nikako uglja.
– Ugalj je veliki zagađivač kao energent koji se koristi u elektranama, pa nije prihvatljiv sa ekološke tačke gledišta. Takođe, problem predstavlja i činjenica da u okolini Loznice nema rudnika uglja, što znači da bi ga u slučaju da se koristi kao energent u elektrani, bilo potrebno uvoziti iz Bosne i Hercegovine. Time bi se povećali troškovi za transport na veću razdaljinu, dok gasa na tržištu ima dovoljno te ne postoji nijedan razlog da energent u termoelektrani-toplani u Loznici ne bude gas – ističe naš sagovornik.
Dodaje i da bi Srbija trebalo da se više orijentiše na izgradnju gasnih elektrana. Vuletić navodi primer Nemačke, gde su nadležni odlučili da se orijentišu na izgradnju gasnih elektrana, i zaključuje da bi to opredeljenje jedne od najrazvijenijih evropskih zemalja trebalo koristiti kao model i kod nas u Srbiji.
Hidroenergija nije alternativa– Hidroelektrane u donjem toku Drine, gde se nalazi kraj o kome pričamo, nisu alternativa za izgradnju termolektrane u Loznici, jer tu vodena snaga potrebna za rad hidroelektrane nije tako jaka kao u gornjem toku te reke. Takođe, postavljanje brana u mačvanskom kraju nije praktično i moglo bi da izazove plavljenje obradivog poljoprivrednog zemljišta, što je još jedan argument protiv izgradnje hidroelektrana u tom delu Srbije – zaključuje Vojislav Vuletić.
Posao za 150 radnika’]
Cilj izgradnje termoelektrane-toplane u Loznici, prema tvrdnjama investitora iz britanske firme Skarborou grup internešenel i kineske kompanije Čajna nešenel elektrik, jeste pretvaranje zastarelih elektrana na ugalj u čista ekološka postrojenja. Investitori tvrde da će njihov projekat omogućiti zapošljavanje više od 150 radnika, dati podsticaj razvoju lokalne ekonomije, ojačati strateške veze između Kine i Srbije, smanjiti zavisnost od uvoza električne energije i poboljšati energetsku bezbednost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


