Kako utoliti glad za organik hranom 1Život usklađen s prirodom: Bio farma "Šoškić"

Organska proizvodnja hrane nije nepoznanica u Srbiji. Naprotiv, neki od proizvođača mogu se pohvaliti višegodišnjim iskustvom kad je reč o tom, što prirodnijem, pristupu uzgajanju biljaka.

Ipak, količina tako proizvedenog, pre svega voća i povrća, nije velika a glavna prepreka, koja sprečava proizvođače da se „razmahnu“, jeste izostanak sigurnog plasmana i ne tako lak put do sertifikata. Situaciju dodatno komplikuje slabo povezivanje proizvođača, jer naši ljudi nisu skloni dogovoru. Ipak, ohrabruje podatak da se stvari kreću u pravom smeru, pri čemu je najvažnije grupisanje u takozvane kartele, što je jedan od preduslova da se, uz nesporan kvalitet, postigne kvantitet i kontinuitet proizvodnje. Ali, krenimo redom, odnosno od njive, koja ne sme biti tretirana komercijalnim preparatima najmanje tri godine. Oni koji se već bave organskom proizvodnjom objašnjavaju da u obzir dolaze, čak su i poželjne, zaparložene parcele.

– Za ovakvu proizvodnju su naročito pogodne parcele na kojima nije ništa rađeno bar tri godine. Te parcele se, već za šest meseci, mogu konvertovati, odnosno pripremiti, za organsku proizvodnju koja podrazumeva zemljište bez hemijskih supstanci. Kod organske proizvodnje njiva se isključivo đubri stajskim đubrivom, dok se sa insektima proizvođači bore na prirodan način. Treba, takođe, naglasiti da je onaj ko se odluči za organsku proizvodnju voća i povrća starih sorti u prednosti jer ne zavisi od proizvođača semena. Stare sorte daju seme za svaku sledeću godinu – objašnjava agronom Zlatan Popović.

Organskom proizvodnjom, naročito povrća, bavi se sve veći broj vojvođanskih paora. Bačka prednjači, tu je i Srem, ali ne zaostaje ni Banat – samo na području srednjeg Banata organsko povrće uzgaja se na oko 2.000 hektara.

– To su ozbiljne površine pod povrtarskim kulturama. Najveći povrtari uglavnom su iz okoline Zrenjanina, preciznije rečeno iz Mihajlova, Kleka, Lukinog sela i Mužlje. Ipak, najveći proizvođač povrća kod nas je ZZ „Veljko Lukić Kurjak“ iz Lukićeva koji na oko 400 hektara gaji razno povrće. Svojevremeno se i Dijamant agrar bavio proizvodnjom povrća, ali nisam siguran da će tako i dalje biti. Ima ozbiljnih i velikih otkupljivača povrća, kako klasičnog tako i organskog, ali je na proizvođačima da se raspitaju kome će da ukažu poverenje – objašnjava za Danas Dragan Marković, stručni savetnik za poljoprivredu u Poljoprivredno-savetodavnoj službi Zrenjanin.

U Mužlji kod Zrenjanina, već osam godina posluje firma Carska bašta, jedan od boljih primera udruživanja povrtara u našoj zemlji. Reč je o firmi koja posluje poput zemljoradničke zadruge, gde šest vlasnika okuplja više od 200 kooperanata iz okoline Zrenjanina i plasira njihove proizvode.

– Kooperantima nudimo repromaterijal i imamo obavezu da otkupljujemo njihove proizvode. Proizvođači, koji su sa nama u kooperaciji, imaju pravo da od nas uzmu plastenik do određene vrednosti u dinarima i da to plate kroz robu. To je novi model kreditiranja koji naša firma promoviše – objašnjava Jožef Bakoš, jedan od vlasnika Carske bašte.

U trgovanju povrćem najvažnije je povezati što veći broj proizvođača. Na tome, već tri godine, rade u firmi „Jovanjica“ koja se bavi otkupom i plasmanom organske hrane. Ova firma pokriva tržište prestonice organskim proizvodima iz Srbije i Grčke a prema rečima vlasnika, Predraga Koluvije, potražnja je veća od ponude. Za tu firmu radi i dvoje zrenjaninskih proizvođača a još nekoliko je u pregovorima da im se pridruže. Na dvadesetak kilometara od Zrenjanina nalazi se i farma „Šokšić“, kao primer realizovane saradnje, gazdinstvo je koje se nalazi u selu Taraš

– Mesto gde se nalazi naša farma izuzetno je pogodno za bavljenje organskom poljoprivredom iz razloga što u blizini sela nema ni jedne fabrike, niti veće saobraćajnice. Organskom proizvodnjom se bavimo od 2006. godine. Imanje se prostire na šest hektara plodnih oranica gde gajimo povrće na otvorenom. Zaštitni znak farme je krompir na koji smo veoma ponosni, jer je postao proizvod koji potrošači prepoznaju po ukusu i kvalitetu. Ovo je porodični posao gde mi stariji prenosimo iskustvo na mlađe, koji kroz obrazovanje stiču nova znanja. Naš cilj je da živimo u skladu sa prirodom, da smo srećniji i zdraviji i zato nam je moto povratak prirodi i tradiciji – ističu u porodici Šoškić.

Ali, svi se slažu da najveći problem domaćim proizvođačima predstavlja dobijanje sertifikata za bavljenje organskom proizvodnjom. Ukoliko otkupljivač pomaže proizvođaču da ispuni potrebne uslove, onda je sve lakše. Ipak, ima proizvođača koji žele da deo svoje robe sami prodaju i tada moraju da snalaze sa papirologijom.

Prema podacima Nacionalnog udruženja za razvoj organske proizvodnje „Serbia Organica“ do 2013. godine u Srbiji se organska proizvodnja odvijala na površini od oko 7.500 hektara, a procenjuje se da se te površine, iz godine u godinu, povećavaju (ovim podacima nisu obuhvaćene površine koje se koriste za sakupljanje divljeg jagodičastog voća, pečuraka i lekovitog bilja). Kada je reč o veličini poseda, on se kreće u proseku od pet do 20 hektara. Povrće se uglavnom uzgaja na parcelama površine od pet do 10 hektara. Što je veće gazdinstvo, veća je i površina pod organskom proizvodnjom, ali ona nikada ne premašuje 15 do 25 odsto ukupno raspoloživog zemljišta, pokazuju analize Udruženja „Serbia Organica“ i uglavnom se uzgaja jagodičasto voće, pre svega maline.

Više od dve decenije

Za početak organske proizvodnje uzima se 1989. godina, kada je u južnoj Srbiji, preciznije u okolini Blaca, zahvaljujući biznis inicijativi kompanije DenJuro, izvozen prvi kontingent organskog voća. Prema mišljanju stručnjaka, ovaj sektor je i dalje slabo organizovan, i to uprkos činjenici da je sve više udruženja, organizacija, kooperativa i interesnih grupa zainteresovanih za ovaj vid proizvodnje. Doduše, do 2009. godine, ni Zakon o udruženjima nije išao na ruku tom vidu organizovanja, s obzirom na to da nije dozvoljavao udruženjima da posluju i stvaraju kapital. Stupanjem na snagu novih propisa stvari su krenule u pozitivnom smeru, ali proizvođači upozoravaju da bi trebalo još dosta toga uraditi, kako bi se ambijent prilagodio organskoj proizvodnji.

Odrednica „premium“ viza za nemačko tržište’]

– Tržište organske hrane u Srbiji je u razvoju, ali možemo se pohvaliti podatkom da sva roba proizvedena po ovako visokim standardima nađe kupce, najviše na području Beograda gde je trenutno pokriveno samo 20 odsto potreba za organskom hranom. Dakle, vlada glad za ovako proizvedenom hranom i tu vidimo prostor za širenje mreže organskih proizvođača. Naša mreža okuplja oko 200 proizvođača, najviše iz naše zemlje, ali ih ima i iz susedne Grčke, pre svega sa Krita. Cilj je da motivišemo i manje proizvođače u Srbiji da se uključe u proizvodnju organske hrane. Utoliko pre, što srpski proizvodi imaju potencijal da budu „Premium organski proizvod“ i da se plasiraju na nemačko tržište – ističe za Danas Predrag Koluvija, vlasnik firme „Jovanjica“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari