Serijska proizvodnja na dugom štapu 1Foto: Fonet

U Zastavi oružju upravo je, grme“ domaći mediji, završen razvoj nove modularne automatske puške koja će uskoro biti predstavljena državnom i vojnom vrhu.

 Takvu pušku, navodno, nema ni jedna druga zemlja, pa će se „za nju otimati sve armije sveta“. U Zastavi oružju se, međutim, ne oglašavaju, niti, kako saznajemo, nameravaju to da čine. Naprotiv, čude se šta ih je snašlo. To, opet, ne znači da se u Zastavi ne radi na razvoju tog modela. A reč je o automatskoj pušci sa izmenljivim okvirom i cevima, što joj omogućava da koristi dva različita kalibra metaka, od 7,62×39 i 6,5×39 mm „Grendel“ (nazvan po američkom pronalazaču koji ga je patentirao). Puška je, kao i većina Zastavinog pešadijskog naoružanja, izrađena po sistemu „Kalašnjikov“, ali ima NATO kundak, odnosno teleskopski preklapajući kundak od polimera, koji se skraćivanjem, i(li)produžavanjem, prilagođava strelcu.

Nova automatska puška jedinstvena je po tome što koristi metak kalibra 6,5×39 mm, čija je prednost što izaziva manji trzaj pri pucanju. Taj metak se, već godinama unazad, proizvodi u fabrici Prvi partizan u Užicu i uglavnom se izvozi na tržište SAD, gde se već gotovo deceniju i po primenjuje, ali isključivo kao lovačka municija. Metak „Grendel“ se i u Finskoj, i još nekim državama, koristi za lov, ali nigde kao municija za pešadijsko naoružanje. Pored preklapajućeg polimerskog kundaka, puška ima magacin kapaciteta 340 metaka, te novi skrivač plamena „na ustima cevi“.

Uprkos prednostima koje bi nova puška trebalo da ima, a što će moći da se vidi tek nakon ispitivanja tehničko-tehnoloških i streljačkih karakteristika, ozbiljnija serijska proizvodnja u dogledno vreme nije izgledna, jer Zastava neće imati za koga da je proizvodi u većim količinama. Vojska Srbije je mala i siromašna da bi u svoj sistem naoružanja mogla da uvrsti veće kontingente najnovije Zastavinu puške, čime bi kragujevačkoj fabrici omogućila iole ozbiljniju proizvodnju. Zato su oči uprte u veće i bogatije svetske armije, ali preduslov za to da se u sistem njihovog naoružanja uvrsti nova Zastavina puška, što je, inače, dugotrajan i nimalo jeftin postupak. Zato su (pro)cene domaćih „analitičara“ da će se za novu Zastavinu pušku „otimati svetske armije“, prema mišljenju poznavalaca ove problematike – neozbiljne. Izvesnija opcija je da se nova automatska puška, u dogledno vreme, proizvodi u ograničenim serijama, i to za manje, odnosno specijalne vojne jedinice.

Koliko „koštaju“ pokloni

Ako srpski „fijat 500L“ ne može u Rusiju ruski „migovi 29“ (uskoro, možda, i beloruski) mogu u Srbiju. Putin je u ovom slučaju predusretljiviji, te će u narednih nekoliko sedmica potpisati ukaz čime će biti stvoreni uslovi da šest rashodovanih lovaca dolete u Srbiju. Reč je o „poklonu“, koji će Srbiju da košta 185 (ili 200 miliona dolara), koliko iznosi cena remont tih letilica. Ima indicija da bi „migovi“ mogli da budu remontovani u Remontnom zavodu „Moma Stanojlović“, što bi odgovaralo i Rusima koji će u Srbiji imati centar za remont aviona i helikoptera. Ono što, međutim, zabrinjava, jeste to što se ne zna kakve sve obaveze Srbija preuzima najavljenom, ili već ugovorenom, vojnotehničkom saradnjom kojom su, osim ukupno petnaestak rashodovanih „migova 29“, predviđeni i pokloni u vidu protivvazdušnih sistema odbrane, zatim 30 tenkova T-72, kao i 30 oklopnih vozila BRDM-2. Ako se apstrahuju propagandni efekti ovakvih informacija, čini se da suvislo zvuči pitanje: koliko će Srbiju da koštaju aranžmani ove vrste?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari