Stevan Filipović: Pravednik novog duha 1foto:FoNet Dragan Antonic / FoNet

„Svaka nagrada predstavlja svedočanstvo da to što ste radili ima nekog smisla“, kazao je Stevan Filipović nakon što je na 40. Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji postao dvostruki laureat.

Osvojio je prvu nagradu zajedno sa Milenom Bogavac za film „Pored mene“, a treću deli sa koautorima scenarija za film „Dobra žena“, Mirjanom Karanović i Darkom Lungulovim. Proces rada na oba filma je opisao uzbudljivim. Scenario „Pored mene“ je konstruisan u saradnji s mladim glumcima koji su imali slobodu da budu koautori, što je obogatilo film nizom različitih perspektiva dok je rad na priči „Dobra žena“ za Filipovića, kako je kazao, bio „dosta intimniji proces“. „Potrudili smo se izučavamo prave slučajeve, pričajući sa ženama koje su bile u sličnim situacijama kako bi ušli u njihov svet“, objasnio je.

Talenat da uroni u svet drugog i drugačijeg i to izrazi na neobično svež način za naše (ne)prilike učinili su od Filipovića reditelja koji je uneo nov duh i energiju domaćoj kinematografiji. U „Šejtanovom ratniku“, koji je postao kultni film novije generacije, srušio je tabue i dokazao da je i ovde moguće snimiti fantastiku, te dinamične scene borbi i potera dok se u potonjim ostvarenjima fokusirao na ozbiljne politički angažovane teme posvećene, pre svega mladima. U „Šišanju“, koji je postigao ogroman uspeh, bavio se neonacističkim grupama, u „Pored mene“ negativnom uticaju odraslih na tinejdžere a poverena mu je montaža za film „Klip“ Maje Miloš, koji takođe govori o adolescentima. Sve zapravo čega se Filipović dotakne je čini se na iskren način društveno angažovano i s jasnim političkim uverenjima. Bilo da komentariše i preporučuje literaturu, nastupa u medijima, piše na Peščaniku i sa istog dobija otkaz, pa se ponovo vrati, raspravlja se sa Vesnom Pešić ili kao što je to nekad činio u Danasu piše svoje kolumne pod naslovom „Brijanje“. Nije ni čudo budući da se kalio na Voždovcu gde su mu komšije bile junaci filma „Vidimo se u čitulji“ ali da je na njega ipak presudan uticaj imalo detinjstvo i film Ratovi zvezda zbog kojeg je odlučio da se bavi kinematografijom. Doduše, prema sopstvenim rečima, plakao je kad je umro Dart Vejder, ali po onome što govori i čini danas pre je na strani pravednika ove filmske sage. Stevan Filipović rođen je 1981. godine u Beogradu. Trenirao je 12 godina aikido i osvojio braon pojas. Omiljena filmska replika mu je „May the Force be with you!“. Iako nosi ime i prezime kao i poznati heroj iz Drugog svetskog rata, na njega je mnogo više uticao njegov deda koji se takođe zvao Stevan Filipović.

Deda je bio antifašista, zarobljenik nemačkog logora, a njegove priče o avanturama iz rata, pokušajima bekstva i tome slično nisu zanimale tada malog Stevana na ideološkom nivou koliko su mu raspaljivale maštu, budući da su „zvučale kao nešto iz Indijane DŽonsa – priče o preživljavanju „običnog“ čoveka i njegove porodice u ekstremnim vremenima i situacijama“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari