Posvećeno zaljubljenicima u prirodu 1

Sa idejom da se priroda Srbije i njena čudesna lepota mogu sačuvati knjigom, Službeni glasnik u saradnji sa Geografskim institutom SANU Jovan Cvijić, nacionalnim parkovima Đerdap, Kopaonik, Tara, Fruška gora i Šar-planina, kao i uz stručnu pomoć Zavoda za zaštitu prirode, objavio je petotomnu ediciju Leksikoni nacionalnih parkova Srbije.

To je prvi put da su, ne samo u Srbiji, prirodna bogatstva i teritorije nacionalnih parkova, kao područja od izuzetne važnosti jedne države, predstavljeni u posebnim izdanjima u okviru jedne leksikografske edicije.

Iza leksikona Fruška Gora, Đerdap, Tara, Kopaonik i Šar-planina stoji rad 120 autora tekstova, 100 autora fotografija, 27 urednika, pet stručnih redaktora, više od 200 stručnjaka iz različitih oblasti – od geologije i biologije, klimatologije i hidrografije do demografije, etnologije, antropologije, istorije, arheologije, istorije umetnosti, kulturologije, lingvistike, sociologije, turizmologije i leksikografije. Ovih pet leksikona sadrži 4.000 članaka na više od 1.800 štampanih strana, bogato ilustrovanih sa 2.000 ilustracija, fotografija, grafičkih priloga, kao i sa 20 geografskih karata priređenih posebno za ovu ediciju. Granice nacionalnih parkova su proširene podacima o kulturnom nasleđu i naseljima koje su i van njihove teritorije, ali su sa njima povezani.

Prema rečima stručnog redaktora edicije Lidije Amidžić, pod zaštitom se trenutno nalazi 15,4 odsto svetskog kopna i 3,5 odsto svetskog mora. Tih 15,4 odsto zaštićenog kopna, mereno aršinima savremenog globalnog društvenog sistema, godišnje donosi prihod od 4,5 triliona dolara, ne računajući nemerljivu korist očuvanja prirodnog nasleđa, koje uključuje i obavezu ljudske vrste da čuva sva bića koja je okružuju. U Srbiji je zaštićeno nešto više od šest odsto teritorije, što je daleko ispod evropskog proseka od 21 odsto. Situacije je utoliko gora što su se zaposleni u Nacionalnom parku Šar-planina, koji su sarađivali na ovoj ediciji, našli na udaru Kosovske policije – pohapšeni su, ostali su su bez posla, a da „država Srbija nije uradila ništa da zaštiti ni njih, ni prirodno nasleđe na Kosovu i Metohiji, koje je trenutno bez zaštite“.

– Ovi leksikoni sadrže dragocene informacije o vrednostima prirodne i kulturne baštine koje posedujemo, što je deo našeg identiteta. Oni bi trebalo da pomognu da se promeni odnos prema zaštićenim vrednostima, a u ovim knjigama su i odgovori šta treba raditi da bi zaštitili sami sebe – kaže Lidija Amidžić.

Knjiga o Fruškoj Gori, najstarijem nacionalnom parku u Srbiji, koji je ovaj status dobio 1960, najobimnije je izdanje iz ove edicije. NJen urednik je Marko V. Milošević. U davnoj geološkoj prošlosti ostrvo, najpre u Mediteranskom, a potom i Panonskom moru, Fruška Gora danas je poznata po geološkog građi, fosilnim nalazima, biljnom bogatstvu koje uključuje 1.500 vrsta viših biljaka, od kojih su mnoge reliktne i endemske vrste, raznovrsnoj fauni, posebno pticama. Na njoj su prvi čokoti vinove loze zasađeni pre 17 vekova, a po broju manastira poznata je kao jedna od srpskih Svetih Gora.

Đerdap – Gvozdena vrata Dunava, kao najveća i najduža evropska klisura, na listu nacionalnih parkova Srbije upisan je 1974, dve godine posle izgradnje brane Đerdap 1. Knjiga o ovoj, sa 63 hiljada hektara najvećoj zaštićenoj površini u Evropi, sadrži 800 članaka sa 500 fotografija. U njoj je pored prirodnog predstavljeno i kulturno nasleđe granice gornjeg i donjeg toka Dunava, gde je kultura Lepenskog Vira bila razvijena mnogo pre nego što su Jason i argonauti, u potrazi za zlatnim runom, kročili na ovo tle – između 9.500 i 5.500 godina pre Hrista. Urednik izdanja je Ana Milanović Pešić.

Leksikon o nacionalnom parku Tara, zavičaju Pančićeve omorike – carici svih endemiteta Evrope, uredio je Miljan Radovanović. Planina Tara, koja je ime dobila po ilirskom gorštačkom plemenu Autarijata i znači zvezda, sa tri strane okružena je rekom Drinom, čija je klisura usečena do hiljadu metara dubine. Predstavlja poslednji ogranak Dinarida na kome je sačuvano nasleđe iz geoloških perioda pre poslednjeg ledenog doba i 16 endemskih vrsta. Za nacionalni park proglašena je 1981. godine.

Nacionalni park Kopaonik, poznat i kao skijaški centar, obrađen je u 750 enciklopedijskih članaka ilustrovanih sa 400 fotografija. Reč je planinskom masivu, koji zauzima 2.758 kvadratnih kilometara centralnog dela Srbije, okruženom rekama Lab, Toplica, Rasina, Ibar, Sitnica i Jošanica. Tokom antike i srednjeg veka bio poznat kao Srebrna planina, a u novije doba i kao srpski Ural. Status nacionalnog parka ima od 1981, a urednik izdanja je Dragana Miljanović.

Šara nezvanično nosi titulu carske i najlepše planine Srbije. Antički Skard – visokogorski venac u središtu Balkana, u 16. veku nazivan je catena mundi – verigama staroga sveta. Sa 30 vrhova koji premašuju 2.500 metara, 100 cirkova i 70 ledničkih jezera, smatra se prirodnim muzejem glacijalnog reljefa i trezorom biološke raznovrsnosti Evrope. Šara – gorski car i krov Srbije, stanište je 1.800 biljnih vrsta, tercijarnih, borealnih i glacijalnih relikata, 247 balkanskih endemita, 18 stenoendemita, koji ne žive više nigde na planeti Zemlji, 147 vrsta dnevnih leptira, 45 vrsta vodozemaca i gmizavaca, 32 vrste sisara, oko 200 vrsta ptica. Pod zaštitom je samo 39 hiljada hektara, sa 17 lokaliteta pod prvim stepenom zaštite. Urednik knjige o Šari je Aleksandra Spalević.

Urednici ove petotomne edicije o nacionalnim parkovima Srbije, čije je objavljivanje pomoglo Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine, ističu njen edukativni i naučno-popularni značaj koji bi trebalo da privuče sve zaljubljenike prirode, a pre svega turiste, istraživače, đake i studente.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari