Družinino: Vozovi uvek stižu 1

Vozovi iz Moskve stižu uvek na vreme u Družinino, mesto koje nije ni selo ni grad već važan železnički čvor koji spaja evropski i azijski deo Rusije…

… svi vozovi se zaustavljaju ovde na neko vreme, čekajući dozvolu da nastave put ka konačnom odredištu

(Поезда в етих краих шли с востока на запад и с запада на водсток…).

Stanica ima desetak koloseka na kojima stoje teretni vozovi, mirni kao zveri koje spavaju. Najveći deo teretnih vozila nosi ugalj iz Sibira ka Moskvi i evropskom delu Rusije. Sa nadvožnjaka, koji spaja levi i desni deo stanice, ako se gleda pravo ka vozovima, vidi se samo gomila uglja koja leži u vagonima i podseća na površinu mora pre oluje; na horizontu se sivilo uglja spaja sa nebom: oblaci se spuštaju na vagone i vrhove drveća koje raste na obodu železničke stanice. Vetar dramatično povija njihove grane dok velike kapi kiše padaju na ugalj i betonski nadvožnjak. Železnička stanica je veoma jednostavna zgrada, bela, skoro napuštena. Sem stanovnika malih sela u podnožju Južnog Urala koji iz potrebe putuju u Jekaterinburg ili Moskvu, skoro niko ne kreće na put iz Družinina. Nema redova na šalterima. Službenici piju kafu i pričaju među sobom tiho, da im glas ne bi odjekivao visokim predvorjem stanice. U čekaonici, u koju se ulazi iz predvorja kroz mala drvena vrata, spava jedan čovek: leži nepomično na neudobnoj, hladnoj, železnoj klupi pokriven jaknom.

Ispod klupe se nalazi poluprazna flaša votke. Možda je propustio poslednji voz pa je prinuđen da prespava na stanici. Neke uske stepenice vode ka prvom spratu, do kancelarije šefa stanice i prostorija za odmor. Ali putnici, koji stižu i sa istoka i sa zapada, ne koriste taj prostor; provode pauzu na otvorenom, pušeći cigarete, ili na brzinu obave kupovinu u prodavnici na kraju poslednjeg koloseka, baš preko puta bele zgrade. Prodavnica je veoma mala i skoro prazna: u njoj radi stara žena; nudi putnicima kuvana jaja, paradajz – previše crven da bi bio prirodan – ljute paprike, vodu i čaj. Oko prodavnice, tumaraju psi-lutalice čekajući da im neki putnik dobaci nešto hrane. U blizini prodavnice se nalaze stare kuće, u kojima stanuje nekoliko porodica koje su radile ili još uvek rade na železnici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari