Ruska salata: Možemo li bar da se složimo oko recepta

Ostavite komentar Odustani od odgovora

1. U našoj se kući Francuska salata pravi 2x godišnje, za Bizić i za Uskrs ali može i kad je nekakav poseban dan, rođendan ili svadba. Jedemo je od kada znam za se E i simbol je bila građanskih obitelji koji su je konzumirali nakon hladetine/pitija, juhe, kuhanog mesa, sarme, pečene patke. Ili purice sa mlincima, specijalnih kobasica od 2-3 vrste sa pire krumpirom i ako je to sve netko preživio stizala je tav “magija” nedostižna, hladna fina francuska salata sa hladnim pečenim odojkom…. kao djetetbkoji sam ju obožavao njezin dolazak na kraj menija uvijek sam shvaćao kao golemu nepravdu jer su mi trpali sarme, mlince i sve drugo a ja šanse čuvao za “francusku”. U našoj kući se Francuska pravila ortodoksno, tj. Uvijek po istoj recepturi i uvijek istim omjerima po kojima je kuhanog krumpira bilo najmanje kako bi se napravio “balans” sa ostalim sastojcima. Nije ju jednostavno napraviti jer zahtjeva puno pažnje i spretnosti! Osim toga, imamo danas “lajt” majoneze koje su manje kalorične ali ipak koristimo Zvijezdine jer su dve druge vrlo kisele. Evo upravo idem sada počastiti se tanjurom originalne francuske i hladnog pečenja, kad je “bal nek’ je bal”! Sretna vam Nova Godina!