Neke štete su nepopravljive, što nije razlog da se ne spreče nove 1Foto: Miloš Đošić

„U danima nevoljnih podsećanja na tešku destrukciju i pogibelj s početka Drugog svetskog rata na našim prostorima, Akademija arhitekture Srbije (AAS), u toku ili u približavanju novih koraka gradske vlasti Beograda na preuređenju grada, koje je suštinski njegovo razaranje, skreće pažnju širokoj javnosti na aspekte tog sada već petogodišnjeg procesa.

Neki od njih su od ranije u toku, neki sada isplivavaju u širokom zahvatu. Petogodišnje silovanje projektom “Beograda na vodi“ zapravo nije imalo lokalno stanovništvo kao žrtve, osim malobrojnih tamo zatečenih pojedinaca, dok sada širenje nasilja kulminira pod samim prozorima Beograđana i u kolevci Beograda, na rimskom prostoru Tvrđave“, navodi se na samom početku takozvane „Šestoaprilske deklaracije“, koju je Akademija arhitekture Srbije juče predstavila javnosti. Ta naučno- umetnička asocijacija renomiranih stručnjaka u oblastima arhitekture, urbanizma, istorije i teorije arhitekture, u tom dokumentu iznela je stavove svojih članova o potezima aktuelne gradske vlasti ali i državnog vrha, koji sve većim brojem štetnih i nestručno urađenih urbanističko-arhitektonskih poduhvata, često nepovratno i nepopravljivo, razara Beograd ne samo fizički, već i istorijski i kulturološki, a pod izgovorom privlačenja investicija i turista.

Kao najuglednijih srpskih arhitekata, Akademija u tekstu deklaracije upozorava nadležne organe države i lokalne samouprave da hitno obustave najavljene „a osione postupke i razaranja“ u prostorima Studentskog trga, Kalemegdanskog platoa, oko Trga republike i na njemu, kao, kako kažu, najbolnijim adresama.

„Za te sumanute vizije preuređenja Beograda u jedan jasno najavljen “sasvim novi i drugačiji grad“ nije više uopšte bitno da li su generisane neznanjem, zlobnošću ili neodgovornošću – rezultat je isti, posledice su prepoznate. Istorijski slojevi pod Beogradom, kao i pod velikim delovima Republike Srbije, ne smeju biti novi nehajni iskopi i Prokopi zbog fetiša investicija, često još i potpomaganih novcem poreskih obveznika. Svaki elementarno pismen arheolog, pa čak i obavešteniji građanin, zna da iskopavanja u zonama očekivano bogatog kulturnog sloja ne mogu biti istovremeno sistematska i zaštitna, kako se to u iznuđenim papirima nadležnih institucija navodi. Prva rezultatima nalažu da li se uopšte negde može graditi, naročito kako, a druga preuzimaju eventualne nalaze iz iskopa dok se zidanje time, u principu, ne dovodi u pitanje. A za sve ono što niče nad tlom Beograda nije potrebno skoro ništa razmatrati, dovoljna je očiglednost da bi zaključak bio jasan. Uz atake na istorijsku baštinu pod zemljom, koja – napominjemo! – nije samo naša već mnogo šire evropska, pridružuje se veoma neuspešan, protivurečan niz koraka u memorijskoj samorefleksiji gradske i ostalih zajednica, po pravilu neuspešan što zbog samog programa i obličja memorijala što zbog njihovog smeštaja na lokacije, u obuhvatnijim i u mikro ambijentima“, mišljenje je članova Akademije.

AAS u tekstu „sa žaljenjem“ konstatuje da su u jednom većem broju stručno i etički nedopustivih procedura učešća imali pojedini arhitekti, urbanisti i zaštitari, „nominalne naše kolege“. Vezano s tim, stav članova Akademije, je da samo posedovanje istoimene fakultetske diplome, te kolege ničim ne abolira pred odgovornošću za trajne, nepopravljive štete za prostor cele Srbije, za gradove, za kredibilitet države i nacije.

„Novi glavni gradski urbanista Beograda još je jedan anonimus delatan na izobličenju glavnog grada. Svima je jasno da je pravi glavni gradski urbanista sam predsednik Republike, koji svojim laičkim i pretencioznim nalozima zamišlja grad pod plaštom investicija, navodnih turističkih atraktivnosti i kompenzovanja istorije gde tome nije ni mesto, ni razmera, ni sredstvo koje se pokušava upotrebiti. Ko sprovodi te operacije, a da nije lekar, znaju svi. Na sve se nadovezuju, to AAS procenjuje skoro kao krunsko, nerazumljiva i neproveriva saobraćajna rešenja za centar Beograda zbog kojih imamo, jedini u Evropi, pokret za neširenje pešačkih zona“, decidni su članovi Akademije.

„AAS više nego jasno napominje da su teme o kojima se izjašnjava iz domena nedvosmislene kompetentnosti njenih članova, najuglednijih srpskih arhitekata, i da ne želi namerno brkanje ostalih građanskih i političkih tema sa onima za koje ne dopušta da se o njima govori paušalno i populistički. No, Akademija arhitekture Srbije ne može ne konstatovati da su potezi vlasti u urbanizmu Beograda proizvod iste one bahatosti, samovolje, nestručnosti, gluvoće i neznanja čelnika koji, na nivou Srbije, isteruju građane na ulicu i u proteste, zbog nesnosnosti štetočinstva vlasti po gradovima i u celoj državi. U tom smislu AAS u jednakoj meri stoji iza zahteva za hitnom promenom politika i prestankom destrukcije Društva i Grada, bez obzira kako će to biti formalno sprovedeno. Neke štete su nepopravljive ali to nije razlog da ne budu sprečene nove i nove. Uostalom, Prava i Tradicije Slobode zovu se Građanskim po reči Grad a ne po rečima Samovolja, Umišljenost ili Podaništvo“, zaključuju najuglednije srpske arhitekte, urbanisti i ostali stručnjaci iz Akademije arhitekture Srbije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari