Foto: Mikica PetrovićNa selu su trenutno jedino srećni prasići // Za zadušnice je sve manje živih // Imao sam čast da bliže upoznam Jelenu Kleut // Miloš Obrenović, iako nepismen, osnovao čak 82 škole // To je isuviše mali posao da bi se tu neko mogao „ugraditi” // Politika je dozvoljena samo ukoliko se hvali i veliča aktuelna vlast // Da li su opravdani strahovi da će roboti uspeti da urade ono što su prema Tomasu Moru mogle učiniti ovce još u 16. veku
Petak, 13. februar
Petak, 13., reklo bi se baksuzni dan. Međutim, poljoprivrednici ga već odavno ne razlikuju od drugih dana u godini. Miris domaćeg mleka se već treći dan oseća iz Mrčajevaca. Čini mi se da ono u prahu ni približno ne može tako dobro zamirisati kao ovo punomasno od 20 i nešto dinara po litru. Oni koji se bave kupusom problem su još jesenas rešili. Kada je stigao kupus iz uvoza dobar deo njih je svoje proizvode zaorao, jer seča kupusa po hladnom vremenu za samo šest dinara po kilogramu i nema neku računicu.
Na selu su trenutno jedino srećni prasići kojima niska cena omogućava da dosta duže požive. Međutim, kasnije, kada dostignu veću kilažu, postaju čist trošak za uzgajivače pa se moraju što pre prodavati. Tada veće svinje uglavnom niko neće, jer je valjda bolje ono odavno zaleđeno meso iz uvoza. Slična je priča i sa krompirom i brojnim drugim proizvodima, ali da ne dužimo više o tome.
Da ne krivimo samo uvoz, treba biti realan i priznati da se ponešto od poljoprivrednih proizvoda i izvozi. Proizvođačima malina je recimo to dobro poznato. Oni se skoro svake godine za višu cenu ovog voća bore blokiranjem važnih saobraćajnica tokom jula i avgusta, što znači da oni na svoju „berzu” izlaze malo kasnije.
Subota, 14. februar
Poklopilo se nekoliko događaja. Dan zaljubljenih, zimske zadušnice i veliki protest studenata u Valjevu. Na Dan zaljubljenih se obično izgovori približno isto neistina kao 1. aprila, pa se u nekim krajevima 14. februar uglavnom vezuje za početak vinogradarske godine. Možda i ne treba očajavati što je na Dan zaljubljenih sve manje iskreno zaljubljenih, već se zabrinuti što je za zadušnice sve manje živih. Tog dana bio sam u rodnom gradu, Ivanjici.
Usput sam posetio vredne i poštene poljoprivrednike u Mrčajevcima koji nažalost ne mogu od svog poštenog i mukotrpnog rada da žive. Oni se već duže vreme bezuspešno bore za obezbeđivanje elementarnih uslova za pristojan život na selu. Tog dana ih je posetio i kasnije suspendovani mitropolit žički Justin, koji ih je čak i blagoslovio. Na putu do Ivanjice, preko čuvene planine Jelice, zatim Guče, Kotraže i Lise, razgledao sam predivne predele kojima sve manje dominiraju zasadi malina.
U kasnim popodnevnim satima, dok je Baka prase među mladima promovisao klađenje, u Valjevu je obeleženo šest meseci od surovog prebijanja studenata. Protest „Valjevo pamti” protekao je, kao i svi dosadašnji studentski protesti, veoma mirno i dostojanstveno. Gotovo istovremeno, studenti u Kragujevcu su se, uz nesebičnu podršku zborova i IT blokade, uveliko pripremali za sutrašnji događaj „Sretnimo se ponovo”.
Nedelja, 15. februar
Studenti su odlučili da na Sretenje održe dva protesta. Prvi, posvećen ustavu, održan je u Kragujevcu, a drugi, povodom obeležavanja Prvog srpskog ustanka, održan je u Orašcu. Tog dana sam imao čast da bliže upoznam Jelenu Kleut, profesorku filozofskog fakulteta iz Novog Sada. Ona je nažalost na svojoj koži osetila koliko slobodna misao može biti opasna.
Međutim, da li bi se moglo zamisliti da se studentima pravnog fakulteta zabrani bavljenje pravom ili studentima medicine da leče pacijente. Filozofski fakulteti bez slobodne i kritičke misli jednostavno gube suštinu i ne mogu postojati, bez obzira da li su locirani u Novom Sadu, Beogradu ili Nišu. Međutim, bavljenje ovim lepim i kreativnim zanimanjem u nekim sistemima može biti poprilično nepopularno i opasno, što svedoče brojni primeri od Sokrata pa na ovamo.
Protest u Kragujevcu je prošao veoma zapaženo. Obeležili su ga govori studenata, profesora i članova SUKG-a. Kasnije, mirna i pozitivna atmosfera počela se polako seliti malo severnije. Formirana je veća kolona automobila koja se uputila ka Orašcu. U mestu gde podignut Prvi srpski ustanak, nasuprot lošem vremenu, održan je poprilično masivan i lep skup. Kvalitetni govori su bez sumnje doprineli da okupljenim građanima bude toplije, ali su njihovi efekti, prema mišljenjima prisutnih, bili veoma korisni i u svakom drugom pogledu.

Ponedeljak, 16. februar
Ponedeljak, 16., može imati dvojako značenje. Broj šesnaest mnoge još uvek primarno podseća na žrtve pada nadsteršnice, ali i na žrtve bombardovanja RTS-a. S druge strane, ponedeljak je dan koji često asocira na polazak u školu, naravno tamo gde ih još uvek ima. Zbog teškog života na selu i nedostatka dece u poslednjih 15 godina po manjim mestima u Srbiji zatvoreno je više od 200 škola. Ne treba zaboraviti da je Miloš Obrenović, iako nepismen, osnovao čak 82 škole, od kojih su svakako najznačajnije Prva kragujevačka gimnazija i Licej.
Crnuća, Vraćevšnica i ostali predeli u kojima je ovaj znameniti vladar nekada živeo bili su veoma posećeni tokom vikenda, jer su oni koji su putovali iz Kragujevca ka Čačku zbog blokade puta u Mrčajevcima morali proći ovim zaseocima. Kasnije, poljoprivrednici su sa više od sto traktora blokirali i put u Barama i Cerovcu, pa su oni koji su putovali ka Topoli morali prolaziti kroz rodni kraj Sime Paštrmca – dobro poznatog Amidže. Tog dana blokiran je bio i pravac prema Jagodini, raskrsnica Rakalj.
Uveče, može se reći da se ništa novo nije desilo. Par demonstranata je opet pretučeno u Novom Sadu. Tim povodom, narednog dana organizovan je veći broj skupova podrške. Najposećeniji su bili skupovi u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu, Smederevu, Valjevu, Kraljevu, Gornjem Milanovcu, Užicu, Ivanjici, Sremskoj Mitrovici, Bačkoj Palanci, Čačku i Prokuplju.
Utorak, 17. februar
Rano ujutru sneg nas je opet iznenadio, zima se vratila. Danas se navršilo tačno pet godina od kada smo poslali molbu opštini Knić da nam u kraju postave bar tri sijalice. U zaseoku Miljkovići-Jankovići koje pripada Jeremijinoj Toponici živi, stalno i povremeno, dvadesetoro dece, od kojih dvoje sa posebnim potrebama. Tu žive i profesori zaposleni na državnim fakultetima, ali to danas i nije toliko bitno.
Na kraju ulice dužine oko 700 metara nalazi se porta gde se obležavaju litije sela i kamen koji obeležava da je tu nekada bio centar celog gružanskog sreza. Tu se vikendom okupljaju lovci, a svakodnevno deca iz kraja. Koliko je svetlo na selu neophodno, naročito zimi kada rano pada mrak, suvišno je i komentarisati. Možda je i razumljivo što osvetljenje nije postavljeno, jer je to isuviše mali posao da bi se tu neko mogao „ugraditi”. Međutim, najbitnije je da smo konstatovali da smo u mraku, što je recimo prema učenju Platona veoma bitno (čuveni Mit o pećini).
Sreda, 18. februar
Danas sam imao ispit, ali ne bih o tome ovom prilikom. Postoji realna opasnost da me neko okleveta da se bavim politikom. Ne treba zaboraviti da je politika uglavnom svuda dozvoljena samo ukoliko se hvali i veliča aktuelna vlast. U toku dana protesti poljoprivrednika su nastavili da se šire i po drugim mestima. S druge strane, gotovo sinhronizovano iz lokalnih samouprava pristizali su pozivi na razgovore i nuđenje novih obećanja. Ipak, poljoprivrednici su odlučili da u potpunosti blokiraju puteve u Mrčajevcima i Bogatiću, ali i brojnim drugim mestima.
Blokade, kako kažu, za njih predstavljaju poslednji pokušaj sprečavanja potpunog nestanka domaće proizvodnje. Možda Šantićevi stihovi danas najbolje opisuju trenutni položaj i tretman sitnih poljoprivrednika. U kasnim popodnevnim časovima inicijativa „bajkeri uz studente” najavila je protestnu vožnju povodom oduzimanja četiri motora na protestnom skupu održanom prethodnog dana u Beogradu.
Četvrtak, 19. februar
Prošlo je deset dana od razbijanja kola našem sugrađaninu Stevanu Mihailoviću. Počinioci još uvek nisu identifikovani, pa se ne može znati da li se radi o starim ili nekim novim „herojima”. U cilju podrške poljoprivrednicima studenti su organizovali nekoliko akcija i počeli se sve više pripremati za naredni skup u Nišu. Dodatno, pored već poznatih višednevnih blokada, tog dana održana je blokada puta i u ustaničkom Takovu.
S druge strane, oni koji tragaju za idejnim rešenjima koja bi mogla zameniti prostu radnu snagu i prirodnu inteligenciju intenzivno su radili. Običnim ljudima ostaje samo da veruju da će roboti i veštačka inteligencija zaista olakšati svakodnevni život, a svet učiniti spokojnijim i boljim. S tim u vezi, možda su opravdani i strahovi da će roboti uspeti da urade ono što su prema Tomasu Moru mogle učiniti ovce još u 16. veku.
Autor je vanredni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


