U pravnom sistemu Srbije postoje propisi koji regulišu prava i obaveze zaposlenih građana. Propisi su zasnovani i na međunarodnim dokumentima koje je Republika Srbija ratifikovala. U poslednje dve decenije, kršenja propisa koji regulišu prava iz radnog odnosa postala su naša svakodnevnica, a takvo ponašanje se smatra sasvim normalnim, pa čak i opravdanim. Neretko se kršenje ovih prava objašnjava kao nužna pojava u periodu tranzicije i neumitan uslov za napredovanje ekonomije, što svakako nije tačno.

Jedan od načina smanjenja obima i načina kršenja prava zaposlenih je jačanje i preciziranje ovlašćenja institucija koje svojim delanjem mogu da obezbede garantovanje zajamčenih prava, što je moguće postići usvajanjem nekoliko izmena i dopuna Zakona o radu koji će inspektorima rada proširiti ovlašćenja u cilju efikasnije i brže primene postojećih odredbi pomenutog zakona.

Prema slovu Zakona, poslodavac je u obavezi da u roku od osam dana zaključi ugovor o radu sa zaposlenim, ali nije precizirano gde se taj ugovor čuva. Kada inspektor rada zatraži na uvid ugovor o radu za zaposlenog koga je zatekao na radnom mestu, pokrene se procedura „donošenja“ ugovora, pa inspektori rada čekaju po nekoliko sati ili dana da im se donese ugovor za nekog radnika, odnosno da se ovakav ugovor naknadno napravi po tako ukazanoj potrebi. Stoga bi dopuna Zakona o radu kojom se utvrđuje obaveza poslodavca da drži/čuva ugovore o radu u sedištu delatnosti, ili u nekoj ovlašćenoj ustanovi, obezbedila trenutnu dostupnost ovog dokumenta Inspekciji rada. Takva obaveza bi bila efikasno sredstvo za smanjenje obima sive ekonomije i zapošljavanja na crno. Bitno je da se Inspekciji rada kao i Finansijskoj policiji u svakom trenutku omogući pristup ovim ugovorima, čije odsustvo za sobom povlači automatsko sprovođenje kaznenih mera.

Jedna od tekovina stoletne borbe radnika i drugih zaposlenih za svoja prava je ograničenje radnog vremena. Ovo je jedno od osnovnih prava iz oblasti rada, takođe utvrđeno u međunarodnim dokumentima koje je Srbija ratifikovala. Odgovarajući zakoni sadrže odredbu koja obavezuje poslodavca samo na evidenciju broja sati na koje ih obavezuje ugovor o radu, ali ne i na evidenciju stvarno obavljenih časova rada. Usled ovakvih „rupa“ u zakonskim odredbama, učestale su brojne zloupotrebe i kršenja prava zaposlenih – pa se može govoriti o novom vidu eksploatacije zaposlenih. U predloženim izmenama Zakona o radu, koje se odnose na evidenciju radnog vremena zaposlenog, bitne su dve odredbe. Prva je da se utvrdi obaveza o vođenju evidencije o prekovremenim satima, a druga da ove evidencije budu dostupne inspektorima rada. Prihvatanje predloženih izmena/dopuna ima potporu i u zakonskoj obavezi čuvanja evidencije o zaposlenima jer je kroz uvid u evidencije moguće utvrditi koliko je lica zaista zaposleno u državi. Ovde treba napomenuti da je donošenje mera koje doprinose postizanju pune zaposlenosti od primarne važnosti za izvršavanje međunarodnih obaveza iz oblasti rada i zapošljavanja. Pored toga, urednim vođenjem ovih evidencija sprečavaju se malverzacije kojima se omogućava utaja poreza i neuplaćivanje doprinosa za socijalna davanja. Ovde se radi kako o obavezi da se zaposlenima obezbede pravični i povoljni uslovi rada, tako i o obavezi da se građanima obezbedi efikasan sistem socijalnog, penzijskog i zdravstvenog osiguranja iz čl. 9 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Predložene mere koje obavezuju poslodavca da trenutno učini dostupnim ugovore o radu i evidenciji radnog vremena za zaposlene nesumnjivo može da odigra značajnu ulogu u suzbijanju crnog tržišta rada i sive ekonomije, kao i u zaštiti prava zaposlenih.

Sporost i neefikasnost prekršajnog postupka, koji treba da usledi nakon što Inspekcija rada podnese prijavu protiv poslodavca koji krši zakon, u potpunosti obesmišljavaju ove prijave, koje je po slovu zakona obavezno okončati u roku od dve godine, a u praksi se vrlo često dešava da zastarevaju. Jedno od rešenja je davanje ovlašćenja Inspekciji rada da izriče mandatne kazne. Imajući u vidu postojeća ograničenja za davanje prava inspektorima da izriču mandatne kazne na licu mesta, rešenje se može naći u formiranju prekršajnih organa u okviru Inspektorata za rad, shodno Zakonu o prekršajima.

Inicijativa upućena Narodnoj skupštini Republike Srbije, ima za cilj poboljšanje radne sigurnosti zaposlenih, s jedne strane, i smanjenje nelojalne konkurencije kojoj su izloženi savesni i odgovorni poslodavci koji poštuju Zakon o radu i koje država dovodi u neravnopravan i nekonkurentan položaj u odnosu na poslodavaca koji ne poštuju svoje zakonske obaveze.

Autorka je iz fonda Centra za demokratiju

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari