Izgradnja političke stranke od strane samih studenata bila bi - ćorsokak 1Foto: L.L./ATAImages

Gospodin Fahrudin Kladičanin daje preciznu analizu društvene situacije nakon vidovdanskog protesta. Ipak, osnovna teza njegovog pogleda je da je društvena kriza i dalje prisutna, ali da je protestni pokret iscrpljen, te da ono što treba da usledi nije održavanje iluzije, već jedna rekonstrukcija političke ponude i kreiranje strukture koja zahteva političku logiku borbe.

Tačno je da je društvena kriza i dalje prisutna, ali protestni pokret nije iscrpljen. NJega održavaju nerazumni potezi vlasti koji od vidovdanskog protesta posežu za represijom i pokušajem gušenja protesta policijskom prinudom. Vlast je skinula rukavice pomilovanjem četvorice nasilnika u Novom Sadu koji su bejzbol palicama polomili vilicu studentkinji zbog čega je pala Vlada u februaru ove godine. Ona šalje poruku da nema mirnog raspleta društvene krize, već da hoće da proteste uguši silom. Time ona ne daje izbor studentskom i građanskom pokretu na bilo koju drugu alternativu osim daljeg istrajavanja u protestima.

Bunt očito ima i dalje snagu, a pravac je dat početkom maja kada je postavljen zahtev studenata za vanredne parlamentarne izbore. Pravac je dakle jasan, izlaz iz društvene krize jesu izbori, ali je pitanje realizacije tog cilja i dalje otvoreno.

Gospodin Kladničanin pravilno zaključuje da suština studentske pobune više nije u protestima, parolama i šetnjama i dodaje da je ključ u formiranju političkog aktera koji će moći da izađe na izbore, jer sistem se menja na izborima, a na izbore se ne izlazi sa parolama, nego sa kandidatima, programima, ljudima i logistikom.

Problem je što su po njemu, postojeće stranke loše, što su potpuno marginalizovane, a niti je stvorena nova politička organizacija, niti je iko preuzeo odgovornost da artikuliše studentsku i građansku pobunu kroz političku ponudu. Smatra da studenti sada treba da krenu u izgradnju sopstvenog političkog instrumenta ili kreiranje koalicionog prostora.

E tu mislim da je greška. Izgradnja sopstvene političke stranke ili pokreta od strane samih studenata bila bi ćorsokak. Društveni pokret je već napravljen. Njega čine studenti i pobunjeni građani okupljeni u zborove, političke stranke i brojna udruženja građana. Formalnu političku artikulaciju mogu dati samo političke stranke. Ne studenti, to nije na njima. To mora da uradi opozicija. Ma koliko da tvrdimo da je slaba i neorganizovana. Sad je upravo trenutak da se pokrene i politički osnaži utvrđeni pravac prema vanrednim parlamentarnim izborima.

Studenti su zatražili od opozicije da napusti Skupštinu i da se priključi pobunjenim građanima. Većina političkih stranaka iz opozicije je prihvatila ovaj predlog. Sledeći logičan korak bio bi objedinjavanje svih istinskih opozicionih partija u jedan zajednički blok. Opozicija već ima jedan usaglašen zahtev, to je prelazna vlada. Vlast se oglušila o taj zahtev. Zato se čini logičnim da opozicija treba da napravi sopstvenu prelaznu vladu. Neku vrstu vlade u senci koja bi bila politički protivnik vlasti. Ona bi na sebe prihvatila udare vlasti i time dala političku zaštitu pobunjenim građanima.

To bi bila upravo ta politička artikulacija zahteva pobunjenog društva i borba za vanredne parlamentarne izbore. To bi bio politički kanal za izražavanje političkih stavova. Takođe i organizaciona i logistička priprema za buduće izbore, ma kad da oni budu raspisani. Ne treba izmišljati toplu vodu, potrebno je samo da svaki od aktera preuzme svoj deo odgovornosti. Nastup građana u Kosjeriću na lokalnim izborima je odličan primer kakav je koncept potreban. Nema potrebe bilo šta menjati u ovom pristupu. To potvrđuju rezultati izbora.

Međutim, iz iskustva znamo da će prvi kamen spoticanja biti personalni sastav jedne takve opozicione vlade u senci. Ali ako zaista podržava proteste i želi promene, opoziciji to ne bi smeo biti problem. Daću odmah kroki za premijera takve opozicione vlade u senci: bilo bi logično da to bude čovek od ugleda, sa zavidnim profesionalnim ali i političkim i ljudskim integritetom, spreman da poveže sve ostale opozicione aktere u zajednički blok. Dobro bi bilo i da je povezan sa akademskom zajednicom, jer je jezgro građanske pobune prosveta. A dobro je i da ima iza sebe rezultate u dosadašnjim izborima. Sami pronađite takvog u opozicionim redovima.

I članove kabineta u senci moguće je izabrati po takvom pricipu za svaki pojedini resor. Ima ih dovoljno u opozicionim partijama, neka same stranke izaberu najbolje u svojim redovima. Naravno da i ugledni pojedinci koji nisu članovi stranaka mogu biti deo ovakve vlade.

Studentima i pobunjenim građanima bi ovakav politički akter bio krajnje dobrodošao. On bi bio komplementaran borbi za vanredne parlamentarne izbore i u krajnjem nastojanja da popravimo društvo u kome živimo.

Autor je advokat u Novom Sadu

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari