foto: Vojin RadovanovićAko postoji legenda koja nadilazi vreme, onda je to ona o Ždralu, konju Miloša Obilića – simbolu hrabrosti i odanosti. Nasuprot tom mitu, savremena Srbija iznedrila je sasvim drugačiju figuru: političkog konja.
To nije plemenita životinja već proizvod ergela moći. Hrani se nacionalizmom, strahom i pasivnošću građana, a povremeno „bljuje vatru“ kada god politika zatreba spektakl. Politički konj ne učestvuje u trkama – on oblikuje staze kojima društvo mora da ide. I tu se nameće ključno pitanje: ko koga jaše – građani konja ili konj građane?
Decenijama u Srbiji politika jaše pravo. Vladavina prava je potisnuta vladavinom političke volje, a pravosuđe je pretvoreno u kulisu. Zakoni postoje, ali pravda često izostaje. Sudski postupci se razvlače godinama, naknade štete su ponižavajuće niske, dok se istovremeno institucionalna moć nagrađuje enormnim privilegijama. Takav nesklad ne govori o pravu, već o institucionalnoj nepravdi.
Imenovanja u vrhu pravosuđa dodatno otkrivaju supremaciju politike nad pravom. Stručnost bez dodira sa sudskom realnošću, uz snažnu političku podršku, u sadašnjim uslovima ne znači reformu već kontinuitet poremećaja. Pravo, koje bi moralo biti precizno poput matematike, u Srbiji je svedeno na političku aritmetiku u kojoj „dva i dva nisu četiri“.
Posebno težak teret tog političkog jahanja nosi pitanje Kosova i Metohije. U ime „normalizacije“, politika proizvodi pravno obavezujuće aranžmane koji pravo dovode u stanje frustracije i nemoći. Srbija ima zakone, ali se prema sopstvenim građanima često ponaša kao prema strancima – i to na sopstvenoj teritoriji.
Rezultat je sistem koji glumi red, a proizvodi nepravdu; pravosuđe lišeno svrhe, a ne zakona. Problem nije bezakonje, već pravni poredak koji je izgubio dušu.
Za razliku od Ždrala, politički konj nema odanost. On prati moć, ne pravdu. Zato je pouka jednostavna: sloboda ne dolazi sama. Građani moraju prestati da hrane političkog konja strahom i ćutanjem. Jer jedini način da prestane da jaše – jeste da mu se uzde konačno uzmu iz ruku.
U Srbiji danas, više nego ikada, potreban nam je Ždral – ne kao mit, već kao simbol istine, hrabrosti i prava koje stoji iznad politike.
Autor je advokat iz Zemuna
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


