foto: A.K./ATAImages
Stalo mi je da izrazim neslaganje sa stanovištem o moralnoj obavezi bojkotovanja ovogodišnjeg Sajma knjiga, koje su u subotnjem broju „Danasa“ izneli neki naši pisci vredni svakog uvažavanja.
Mislim da bi, sledeći njihov primer, svi koji bojkotuju Sajam (a taj bojkot, jasno je, ne može biti opšti i potpun, a mogao bi doprineti i nepoželjnoj podeli unutar opozicionog tela) činili upravo ono što Vučić i njegova banda žele da se čini u kulturi.
Tim ništavilima ni po koju cenu ne treba ostavljati ni delić upražnjenog prostora – popuniće ga smesta, kao voda iz uličnog slivnika. Zato smo u obavezi da svaki kulturni događaj, koliko god i kakvih god mu prepreka režim stavljao, strpljivo i po cenu odricanja održavamo i posebno brižno negujemo.
Lično sam uverenja da bi ovogodišnji Sajam trebalo da radi i diše punim plućima, pokazujući da nećemo popustiti pred podlostima i pritiscima, s tim što bi, naravno, na dan prvog novembra sve što je u Hali 1 ispravno i slobodarsko moralo biti čvrsto zatvoreno i obeleženo crninom.
Svaka iskra koja tinja na zgarištu naše kulture mora se čuvati kao na dlanu i održavati makar dahom. Ako dopustimo da i ona utrne (a ovde izdaleka parafraziram jednog državnika), sva naša decenijska borba protiv strahovlade neznalica i prostaka, čak i kad u njoj na kraju pobedimo, izgubiće svoj dublji smisao i svrhu.
Autor je univerzitetski profesor u penziji
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


