foto: Amir Hamzagić/ATAImagesKao što je već poznato za 15. novembar 2025. zakazana je izborna skupština Advokatske komore Beograda – najveće u sastavu Advokatske komore Srbije (AKB) s ciljem da se uz mnoge druge funkcije izaberu i novi predsednik AKB i novi članovi Upravnog odbora.
Međutim, ono što je manje poznato, a o čemu bi moralo mnogo više da se razgovara, jesu posledice koje bi rezultati tih izbora mogli imati na položaj advokature, kako u odnosu prema državi tako i na njen položaj u tekućim društvenim peviranjima.
Nije velika tajna da su beogradski advokati nezadovoljni radom sadašnjeg rukovodstva. Ovo nezadovoljstvo najbolje oslikava činjenica da za četiri godine mandata predsednika Bulatovića nije održana nijedna sednica Skupštine AKB.
Razlozi ovom nezadovoljstvu su mnogobrojni, ali onaj na koji se mora posebno obratiti pažnja tiče se već zaboravljene obustave AKB iz 2021. godine – koja „formalno“ i dalje traje ali koja, zbog svega što se dogodilo nakon njenog proglašavanja, nikada nije „zapravo“ ni počela!
Malo ko osim advokata u Beogradu (i to ne svih!) se uopšte i seća ove obustave. Oni koji je se sećaju, iako možda imaju nesuglasice u vezi njenih tada postavljenih ciljeva, saglasni su da je način na koji je ona „ugušena“ predstavljao grubo gaženje samostalnosti advokatskih komora kao strukovnih udruženja od strane države.
Suočen sa izborom između nezakonite sudske odluke naturene pritiscima države i zakonito izglasane odluke Skupštine o obustavi rada, predsednik AKB Bulatović svojim izborom da podrži politički dirigovanu sudsku odluku izneverio je poverenje koje mu je ukazano na izborima tek koji mesec pre toga!
U tom povlačenju pred nadirućom autokratijom Predsednik AKB nije bio usamljen u Upravnom odboru.
Većina tadašnjeg sastava Upravnog odbora – zajedno sa predsednikom Bulatovićem – bila je zagovornik škole mišljenja koja je više zazirala od konfrontacije sa državom nego sa sopstvenim članstvom.

Zbog čega je ovo podsećanje bitno danas?
Sadašnji izbori održavaju se naglašeno polarizovanom društvenom okruženju. Animozitet između pobunjenih građana i države dostigao je nakon urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu neslućene razmere.
Tokom ove godine ne malo puta i studenti i građani sa očekivanjem su pogledali upravo u pravcu advokature, smatrajući da ona po prirodi svog poziva mora biti u prvim redovima borbe za ostvarivanje vladavine prava u demokratskom društvu.
Ta očekivanja biće utoliko veća ukoliko država bude bivala sve oštrija u obračunu sa pobunjenim društvom i koliko sredstva kojima u tom obračunu bude pribegavala budu postajala sve drastičnija.
Advokatska komora Beograda na zakazanoj skupštini imaće priliku da izabere rukovodstvo koje očekivanja građana i studenta neće izneveriti, koje će imati snage da se suprotstavi sve ogoljenjijoj želji države za kontrolom i dovoljno hrabrosti i umeća da se uspešno bore za zaštitu interesa i advokature kao profesije i prava svih građana Srbije.
Za kandidate koji se zalažu za takve ciljeve čini mi se zgodnom ona metafora o kanarincu u rudniku – koji svojim prisustvom upozoravaju na prisustvo metan gasa. Što je kanarinac življi i zdraviji metana u rudniku je manje i on je bezbedniji.
Među takvim kandidatima na skupštini su na primer advokati kao Ivan Vukoje (koji pred Višim sudom u Beogradu i dalje vodi sudsku bitku protiv napada na samostalnost advokature iz 2021. godine) Bojan Čedić (koji je podneo krivičnu prijavu protiv sadašnjeg članova rukovodstva Komore za koje sumnja da su učestvovali u nezakonitoj kupovini novog poslovnog prostora za potrebe Komore) Čedomir Kokanović (koji posvećeno i istrajno insistira na transparentnosti rada advokatskih strukovnih udruženja i koji je zbog toga dva puta bio hapšen i pritvaran u Novom Sadu) i Ivan Ninić – javnosti već znani nepokolebljivi borac za pravdu čija zalaganja, značajna za celo društvo, daleko nadizilaze ove izbore.
No i vladajuća Srpska napredna stranka i sama je aktivno zainteresovana za ishod ovih izbora. Prema pojedinm izvorima iz svojih call centara ona poziva birače, članove komore, agitujući za „svoje“ kandidate koji pogoduju njenom shvatanju uloge advokature u društvu i koji se „uklapaju“ u njeno viđenje i tumačenje odnosa između države i advokatskih strukovnih udruženja.
Ostaje da se vidi kakva shvatanja advokature će svojim glasanjem pokazati učesnici te skupštine AKB.
Ukoliko članovi Advokatske komore Beograda ne prepoznaju značaj ovih izbora i zakazane skupštine – ne samo za određivanje profesije prema tekućim previranjima u društvu već i kao priliku za zauzimanje čvrstog i principijelnog stava prema dosadašnjoj politici Komore i njenom pomirljivom pristajanju na državu koja u svojoj samovolji redovno izlazi iz okvira svakog zakona – posledice te kratkovidosti snosiće svi bez izuzetka. I advokati, ali i građani.
Autor je advokat iz Beograda
Tekst je prvobitno objavljen na internet stranici Foruma za bezbednost i demokratiju
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


