Ministri i poslanici imaju neopravdan imunitet 1foto (BETAPHOTO/MILAN ILIĆ)

Pitanje koje je u poslednje vreme postalo posebno aktuelno je pitanje imuniteta najviših državnih funkcionera povodom krivičnih postupaka koji se protiv njih vode. Mišljenja sam da se pravni institut imuniteta pogrešno tumači i to preširoko i protivno ustavnom tekstu i to ne samo od strane političara, što je razumljivo, jer se u krivičnom postupku mogu braniti na sve moguće načine, već i od strane sudova, što se ne može prihvatiti.

Član 103 Ustava RS poropisuje da narodni poslanik (što važi i za ministre) ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje u vršenju svoje poslaničke funkcije, dodajem i ministarske funkcije. Članom 134 Ustava RS je propisano da predsednik Vlade i član Vlade ne odgovaraju za mišljenje izneto na sednici Vlade ili Narodne skupštine ili za glasanje na sednici Vlade.

Dalje je propisano da predsednik i član Vlade uživaju imunitet kao narodni poslanik. Nije sporno da narodni poslanici i ministri ne uživaju imunitet ukoliko izvrše krivično delo u privatnom životu, što znači van političke funkcije koju obavljaju. Sporno je da li ministri i poslanici uživaju apsolutni imunitet ukoliko izvrše bilo koje krivično delo koje je u vezi sa obavljanjem njihove političke funkcije.

Plašim se da sudovi stoje na pogrešnom pravnom stanovištu u tumačenju pojma imuniteta, smatrajući da ministri i poslanici uživaju imunitet bez obzira koje krivično delo izvrše, a koje je u vezi sa vršenjem njihove političke funkcije. Navedene ustavne odredbe moraju se usko tumačiti i doslovno, jer predstavljaju izuzetak od principa da su svi pred zakonom jednaki.

Najviša vlast i najveća društvena i politička moć koju imaju ministri i poslanici mora biti praćena i najvećim stepenom odgovornosti, čak i većom odgovornošću u odnosu na obične građane. Pod odgovornošću se podrazumeva ne samo politička i moralna odgovornost već i krivična odgovornost. Krajnje je neopravdano da ministri i poslanici uživaju imunitet od krivičnog gonjenja i za zloupotrebe političkih funkcija često radi sticanja materijalne koristi, ali i u druge svrhe.

Imunitet od krivičnog gonjenja dat je ustavnim tekstom da bi političari uspešno i nesmetano, dakle slobodno, vršili političke funkcije u interesu građana koji su ih izabrali, a ne da bi zloupotrebljavali te funkcije u ličnom interesu vršeći krivična dela. Na osnovu ove kratke elaboracije zaključujem da ministri i poslanici mogu uživati imunitet u krivičnom postupku samo ako izvrše krivično delo prilikom iznošenja mišljenja ili glasanja na sednici skupštine ili sednici vlade.

Na primer, ukoliko jedan poslanik ili ministar na sednici skupštine ili sednici Vlade svog kolegu nazove lopužom i ostvari elemente krivičnog dela uvrede pa ga kolega tuži, poslanik ili ministar se uspešno može pozvati na imunitet u krivičnom postupku. Suprotan primer od toga je slučaj kada ministar ili poslanik izvrši neko krivično delo iz oblasti korupcije, nejasno je i potpuno neopravdano da uspešno iskoristi imunitet u krivičnom postupku, jer bi to onda značilo legalizaciju krađe i priznanje da su politički funkcioneri iznad zakona.

Autor je sudija u penziji

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari