Mogu li se voleti i ljudi i životinje? 1Printskrin Kosovo onlajn

„Danas kućni ljubimci moraju da budu važniji od dece i neko mora da se pravi da ih voli da se ne bi zamerio levičarsko-liberalnim krugovima“, izjavio je Aleksandar Vučić u petak, šireći svoju vonjavu propagandu iz medijskog brloga koji je stvorio.

Dan uoči najavljenog protesta protiv donošenja novog Zakona o dobrobiti životinja, koji je prema oceni stručne javnosti i ljubitelja životinja nehuman, necivilizacijski korak ka nekažnjivom uništavanju živih bića. Mesecima nakon što su njegovi epigoni gazeći ljude na komemorativnim skupovima ubili Donu. Godinama nakon što su azili pretvoreni u mučilišta, a ulice u stratišta. Deceniju nakon što lokalne samouprave sredstva opredeljena za lečenje, zbrinjavanje i sterilizaciju preusmeravaju privatnicima sa članskom kartom.

Izgovara čovek koji je uverio 700.000 ljudi u ovoj zemlji da odlučuje kakav vazduh udišu, kakvu vodu piju, koliko hrane, odmora i spavanja im je dovoljno, šta smeju, a šta ne smeju činiti. Govori o manipulaciju čovek koji se pet puta u dramatičnim društvenim gibanjima presamićivao do zemlje ne bi li slika sa psima izgledala uverljivo. Nikada nije. Ni on, ni slika odisala ljubavlju. Dvosmernost ne postoji kada se Vučić nalazi na početku ili kraju. Doslednosti nema kada govori.

Ova smesa opscenosti uz stoto mazohističko pominjanje pripremljenog atentata, političke paranoje (brigu i ljubav čitati kao mržnju) i koketiranje sa tradicionalnim podozrenjem savršeno ilustruje prirodu njegovog populizma. Usmeravanje mržnje prema ljudima koji brinu njegov je imperativ.

Njegova politika isključuje empatiju, solidarnost, uzajamnost, brigu. U njoj nikada nije bilo mesta za drugačije, sada je pretesno i za sve koji nisu pre manje od godinu dana položili zavet na lojalnost.

U beskonačnom prolongiranju mirne, perspektivne i sigurne sutrašnjice grčevito nas drži kao taoce u svojim teorijama zavere, svojoj netrpeljivosti, svom sebičluku. Onaj ko se jada zbog navodne destrukcije protivnika destruisao je svaki vid normalnosti. U svojoj lažnoj medijskoj iskrenosti on ne preza od zloupotrebe životinja. Ali , kada se pojave ljudi koji brinu onda su i životinje deo planetarnog projekta da se oslabi i svrgne predsednik jedne zemlje sa Balkana.

U nasilnoj stvarnosti koju je stvorio pregaženi gradski pas iz Novog Sada je jedan od “ ustaša, zgubidana, blokadera“, a moralno zgražavanje je rezervisano za one koji „vole životinje više od dece“. Jedan iracionalni ego time zatvara krug rasprave sa samim sobom. Tu mesta za dijalog o novom Zakonu nema.

Bilo bi kobno tumačiti njegove reči i postupke kao nešto što je izvan pristojnosti, bez skrupula i ignorantski prema pravilima. Ne priča on ono što mu padne na pamet. Iza svake koprene mahnitosti stoji lice jedne rigidne politike, tridesetak godina nepromenjive.

Kako onda polemisati sa ovakvim narativom, šta opovrgavati? Treba li bilo kome dokazivati da čovek može i treba da voli i decu i ljude i životinje? Vučić ne razume ljude. Ne razume životinje. Strahuje od društva. Nikada neće razumeti da čovek štiti ono što voli. Kusto je govorio da je nerazumevanje ljubavi nerazumevanje života. Ljubav, nežnost, pažnja su odlike čistog srca.

Vučić svoje obije iživljava na razvalinama. Toliku mržnju je nemoguće održati u zdravoj sredini. Onaj ko svoje odrastanje meri brojem sukoba sa protivničkim navijačima, ko nikada nije spomenuo ime junaka iz svog detinjstva, koji kada stigne kritika sa Zapada se slika sa psom dobijenim od Putina, kada se pravi novi aneks ugovora sa Kinezima iz boksa izvuče dar od Sija i ne može da razume ljubav bez interesa.

Autorka je građanka Vračara, Beograd

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari