Aleksandar VučićFoto: Prva TV/printscreen

U delu srpskog naroda vlada ubeđenje da je on, srpski narod, mnogo pametan, i to na osnovu toga što ima (sasvim realno) mnogo tzv. narodnih mudrosti i pametnih poslovica.

Taj deo naroda zamišlja da je 100 pametnih narodnih poslovica stvaralo 1.000 ljudi iz naroda, pa se zato i zovu narodne. A, zapravo, 100 pametnih poslovica stvorilo je 10 pametnih ljudi, posmatrajući glupo i pogrešno ponašanje svojih glupih i zlih sunarodnika („Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada“). Tako da je srpski narod – baš kao i ruski, kijevskoruski i moskvoruski narod, i, na primer, kineski i još neki – zapravo veoma glup narod sa veoma pametnim pojedincima. Što još i nije najgore, jer postoje i glupi narodi bez tih pametnih pojedinaca (da ne navodim primere; setićete se i sami nekih).

Između ostalog, u srpskom narodu odavno postoji zapažanje da „Drž’te lopova!“ najglasnije viče upravo sam lopov. Ali i to je zapažanje koje je načinio jedan pametan pojedinac, a narod još uvek veruje da, kada mu sa televizije (tj. „glasno“) 100 puta ponove da je, na primer, Đilas teška lopovčina, a Vučić najveći patriota i najpošteniji čovek na svetu – to mora biti da je tako. Tako da su i meni neki poznanici, inače dobri i pošteni ljudi, već govorili da grešim što imam loše mišljenje o Vučiću. A mogu da zamislim koliko puta su uredniku isto tako dobri i pošteni ljudi govorili da greši što objavljuje pogrdne, tj. negativne tekstove o našem predsedniku, najboljem od svih.

A možda je Aleksandar Vučić zaista pošten čovek koji nikad ni mrava nije zgazio, koji živi samo od plate, nema nijedan račun u inostranstvu… U principu, nije nemoguće. Samo što bi to bio prvi slučaj posle Isusa Hrista i njegovih „dvanaest apostola“ da se na čelu družine razbojnika, ubica i izdajica nalazi jedan koliko-toliko dobar i pošten čovek!

A da je ono o razbojnicima, ubicama i izdajicama tačno, čitalac može sam da se uveri, tako što će uzeti Bibliju u ruke i naći, na primer, mesto gde Isus jedva zadržava „Boanergese“, braću Jakova i Jovana Zebedejeva, da ne pobiju stanovnike nekog malog i siromašnog sela, jer ih nisu ugostili, ili mesto gde se Isus budućem „svetom Petru“ obraća sa „Beži od mene,
Satano!“ (Matija, 16:23), ili poznato mesto gde se isti taj Petar triput odriče Isusa, tj. izdaje ga, ili deo gde Juda za novac izdaje Isusa, itd., i t. sl.

I tu se možemo setiti da su Srbi nekad pevali „Slobodane, ti si komunista, volimo te ko Isusa Hrista!“, pa su onda izdali (predali) tog Isusa 2.0. Vučiću, dakle, predstoji da bude Isus 3.0. A možda i ne završi tako, opet u skladu sa srpskim narodnim zapažanjem „Treća – sreća“?

Autor je pisac i prevodilac

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari