Nedorečeni predsednik Stjepan Mesić

 Nastavlja u starom stilu „da je RS nastala na etničkom čiščenju (kao da Hrvatska nije) i da se zato u Hagu sudi vođama bosanskih Srba (kao da se ne sudi i nekim Hrvatima koji su se „proslavili“ tokom vojnih akcija Bljeska i Oluje ili rata u BiH). Kad je u pitanju Haris Silajdžić „ne bih utvrđivao bilo čiju odgovornost“ ali zna „da se on uvijek zalagao za cjelovitu BiH“. O izbjeglim Srbima kaže da se uvijek mogu vratiti u Hrvatsku da se ON „uvijek zalagao za njihov povratak „.

Šta ne zna ili neće da zna predsjednik Mesić?

Ne zna da je Dodik zajedno sa Sejfudinom Tokićem tokom najkrvavijih sukoba u BiH u Peruđi u Italiji, potpisivao zajedničku izjavu o formiranju vlade BiH u sjeni koja je imala za cilj da ospori legitimitet nacionalnih stranaka u BiH koje su širile mržnju i započele rat, i da je zbog toga bio žigosan kao izdajnik i da su mu sunarodnici zbog toga prijetili likvidacijom. Da se Milorad Dodik jednini u RS javno zalagao da se u Hag pošalju svi optuženi za ratne zločine, pa i Radovan Karadžić i Ratko Mladić, zbog čega je takođe bio anatemisan i označen kao izdajnik srpskog naroda. Predsjednik Mesić takođe ne zna ili neće da prizna da je upravo Zapad na vlast u RS doveo Dodika i da je upravo taj isti Zapad najkrivlji što BiH i danas živi podijeljena i osiromašena bez ikakve šanse da se u skorije vrijeme nešto bitnije promijeni.

Kad je u pitanju etničko čišćenje u BiH, predsjednik Mesić (ne pominje tragično podijeljeni Mostar), ne zna da je pored Banja Luke ili Pala i Sarajevo etnički gotovo očišćen grad.

Što se tiče povratka izbjeglica, predsjednik Mesić ne zna da je upravo Hrvatska čiji je on predsjednik ocijenjena kao glavni kočničar provedbe Srajevske deklaracije, dokumenta koji je predviđao da se problem svih izbjeglih prognanih i raseljenih u trouglu BiH-Hrvatska-Srbija, mora konačno riješiti do kraja 2006. godine!!!!. Vlast u Zagrebu koju personificira i predsjednik Mesić i dalje čini sve da obesmisli povratak protjeranih i spriječi vraćanje njihove imovine. A kada već pominje politiku devedesetih morao bi odgovoriti i na pitanje zašto upravo zakoni koji su u Hrvatskoj doneseni tih godina, a doneseni su sa ciljem da spriječe proces povratka izbjeglica nikada ni u posleratnim godinama nisu mijenjani. Je li to ta prva država o kojoj govori. Ne zna vjerovatno ni odgovor na pitanje kako su to u BiH vraćeni svi stanovi sa stanarskim pravima, a u Hrvatskoj nije ni jedan, i kako je od 145. 000 kuća građenih iz budžeta Hrvatske za potrebe povratnika više odijeljeno Hrvatima izbjeglim iz BiH nego Srbima povratnicima iz Srbije i RS.

I još je nešto zaboravio reći gospodin Mesić, a to je da bi na eventualnom referendumu o preuređenju BiH više Hrvata u BiH danas podržalo koncept Milorada Dodika nego praznu priču predsjednika Hrvatske. Zašto? Pa zato što su na vlasti u BiH i danas uglavnom ostrašćeni nacionalisti koji su i tokom rata odlučivali o životu i smrti i koji na pljački imovine onih koji su protjerani prave imperije i političke karijere u svim krajevima BiH. Sa iznimkom Milorada Dodika koji je u takvom okruženju i sam postao dio ružne priče i politike podjela, ali koji za razliku od poltrona, ulizica i prevrtljivaca kakvih je puna BiH ipak ima hrabrosti da otvoreno kaže ono što misli i do kraja stoji iza svojih stavova.

I na kraju, u velike uspjehe svoje politike Mesić je zaboravio da napomene i priznanje nezavisnosti Kosova od strane Hrvatske čime su odnosi Hrvatske i Srbije ponovo vraćeni u devedesete godine. Jer da je to rekao onda, izjava kako „BiH mora ostati jedinstvena radi naše regije, ali i radi Europe, i u tom smislu niko nema prava izdvajati dio BiH“ ne bi imala nikakvog smisla.

Šta zaključiti nakon svega.

Pa to, da bi bilo dobro kada bi predsjednički izbori u Hrvatskoj bili održani već sutra.

Autor je predsednik Regionalnog odbora za pomoć izbeglicama Vojvodine