foto: Antonio Ahel/ATAImages„Ko je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu, može se smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu. Svako dalje insistiranje na još nečemu, bilo bi neskromno.“ Davno, tačnije sedamdesetih godina, je duhoviti i mudri Duško Radović pustio u etar sa vrha Beograđanke ovu mentalnu definiciju Beograđanina(ke) tog vremena.
Naravno da sve teče i sve se menja, pa ova definicija više ne važi makar je njena duhovitost i konciznost za primer. Danas, ukoliko ste krenuli na pijacu ili u prodavnicu u kraju i ako niste izvrnuli nogu, sapleli se i, ne daj bože, polomili kuk ili ako ste krenuli autom i uspeli da se parkirate i nije vas niko psovao ili ogrebao, možete smatrati da ste dan započeli uspešno.
Očigledan je progres koji su nam sve vlasti od devedesetih na ovamo donele, a koliki je naš udeo u svemu tome posebna je tema. Ipak moram priznati da, ma koliko kritičan bio, postoje u Beogradu i dostignuća koja su revolucionarna na svetskom nivou i naslanjaju se na takve revolucionarne događaje kakva je bila teorija relativiteta Alberta Ajnštajna. To što o ovome još ne bruji čitav svet razumljivo je.
I teorija relativiteta je prve učinke u javnom prostoru pokazala tek posle decenije od objavljivanja. Tvorac ove, još uvek u početnom stadijumu, teorije koja je uspešno razdvojila vreme i prostor, za početak na autobuskim stanicama gradskog beogradskog prevoza je, pogodili ste, Aleksandar Šapić gradonačelnik Beograda.
Tako vrlo često imate autobus na nula minuta vremenske udaljenosti i jednom stanicom prostorne udaljenosti ili, što je isto tako često, na nula stanica prostorne udaljenosti i jedan minut vremenske udaaljenosti. Nemojte da vas ove male razlike pokolebaju, radi se o epohalnom dostignuću koje daljim razvojem vodi do mogućnostima o kojima je i Ajnštajn sanjao.

O putovanju kroz vreme, na primer. Uostalom takva putovanja ste već doživeli što mi govori da se na isprobavanju ovih naučnih dostignuća uveliko radi. Poznato vam je da ste se više puta probudili u zemlji koja upravo živi period svuda poznat kao „Zlatno doba“, a u toku dana, najkasnije do večeri ušetali u najteži period koji očekuje Srbiju ikad.
Kakva se tu vremenska mašina umešale ne mogu znati i da li su izvršene sve probe u skladu sa naučnim standardima takođe ne znam, ali se nadam da je oprez mudrog gradskog i državnog rukovodstva kao i uvek u punom kapacitetu. Ima i drugih primera koji mi govore o postojanju vremeplova i njegovom testiranju.
I sami znate, a ako ne znate evo prilike da saznate, da objekte koje ova napredna (u naučnom i finansijskom smislu) vlast gradi neće plaćati samo sadašnji poreski obveznici ove zemlje nego i nekoliko budućih generacije, još nerođenih. Putovanje kroz vreme par excellence (prve vrste) i dokaz o velikoj upotrebljivosti teorije o razdvojenosti vremena i prostora, zar ne, dragi moj Alberte.
Uživaj sad, platiće neko nekad. Koliki je to samo napredak od „Ideje naše, benzin vaš“ Ostapa Bendera. A to što nisu generacije (buduće) obaveštene, silom je prilika, nisu još rođene, a glasnici koji bi ih upotrebom vremenske mašine obavestili nekako izbegavaju da se na tu misiju upute.
Nisu oni ko predsednik koji hrabro hoda opustelim ulicama Niša. Velike su mogućnosti otvorene razdvajanjem vremena i prostora, a gradonačelnik već ispituje mogućnosti razdvajanja prostora u istom vremenu, pa tako dok ti, moj sugrađanine (sugrađanko), bivaš srećan jer nisi iskrenuo zglob na beogradskim trotoarima, u toku je probni period pod kodnim nazivom „Šetam trotoarima Trsta i Barselone, dok sam u Beogradu“. Kakav plan!
Tako ćemo svi (jednog lepog dana) šetati uređenim metropolama dok smo u Beogradu. Sada vidite kakvog je taj naprednjački soj vizionarskog duha. Glupo ulagati u uređenje grada, sređivanje trotoara ili izgradnju kanalizacije, kada možeš da pišaš u Briselu iz Beograda.
Što uostalom Aleksandar Vučić i primerom pokazuje. No, neću dozvoliti da zasluge budu preuzete Aleksandru Šapiću, tvorcu teorije o razdvajanju prostora i prvom šetaču tršćanskim trotoarima dok je u Beogradu.
I red je da takav vizionar prvi uživa u mogućnostima teorije koju je otkrio. A ti, moj Beorađanine dok ne stigneš na red da pišaš u Briselu i šetaš trotoarima Trsta čuvaj zglob ili koleno, trebaće ti na ulicama Beograda i drugih srpskih gradova!
Autor je vajar
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


