Severina i Tompson

Svaki dan čitam o tom nesretnom Thompsonu i o bijesnim napadima njegovih protivnika koji su vrlo često prekomjerno uvredljivi i neargumentirani, a sve to zbog političke pozicije tog pjevača. No nisam pročitao nijedan ozbiljan kritički tekst koji bi se pozabavio Severininim bljuvotinama i njezinim uvredljivim ponašanjem prema svim velikim religijama na ovom prostoru. Nije problem u tome što je njezina pjesma „Gas gas“ jugoprostački galimantijaš namijenjen posebnim kategorijama stanovništva na području cijele Jugoslavije, tekstom te pjesme, ali i glazbom ona sebe spušta na dno s kojega je teško dalje tonuti. Sama vulgarna i prostačka zloupotreba lika Djevice Marije svilenoguzom i sisatom ikonografijom govori o tome da je kod Seve sve moguće: od pornoševe do ponižavanja najvećih vrijednosti i vrednota najvećeg dijela pučanstva u Hrvatskoj. Da je to napravljeno u islamskom svijetu, letjele bi fetve sa svih strana…
Dan državnosti po običaju prolazi nezamijećen i neshvaćen kod većine pučanstva. Ali zato su crkveni oci i političari iskoristili medijsku priliku za prepucavanja i slanje poruka o svojim pozicijama. Nije slučajno vojni ordinarij Jezerinac zloupotrebio javnu govornicu da bi citiranjem Thompsonove pjesme „Bijeli golubovi“, u kojoj se kaže da su „bili za dom spremni“ potvrdio prepoznatljivu političku poziciju u najvećem dijelu hrvatskog episkopata čiji su glasnogovornici ovaj puta bili biskupi Ivas i Bogović. Ono što biskupi ne razumiju je da tom potporom Thompsonu šalju krive poruke mladima. Bio sam iznenađen kako su neki mladi prestali nositi Benediktov medaljon zato što ga Thompson kompromitira. Mislim da je to krivo tumačenje i medaljon sam nije kriv, kao ni sveti Benedikt čiji su život i stavovi bili dijametralno suprotni Thompsonovima.
Očito je da mi još nemamo jasnu narodnu pamet i povijesno pamćenje. Pomućena je. Narod koji nema povijesno pamćenje je kao bolesnik koji pati od senilnosti i demencije, a najčešće to nastoji prikriti – agresivnošću.