Iako je ministarka finansija Diana Dragutinović, pred susret sa predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda, ali i pre manje od mesec dana, tvrdila da postoji precizna računica o tome kako će država da smanji potrošnju i budžetski deficit, najavljujući zamrzavanje plata, smanjenje troškova po radnom mestu, kao i da će bez posla ostati 14.000 državnih činovnika, čitavu akciju štednje obesmislilo je njeno priznanje da nema pojma kako se godišnje troši najmanje 130 milijardi dinara iz budžeta.

To je zapanjilo čak i srpsku javnost, sviklu na niz apsurda na domaćoj političkoj sceni.

Dragutinovićeva tvrdi i da je „nasledila nedovoljno odgovornu fiskalnu politiku“ sa strukturnim debalansom od tri do četiri odsto bruto domaćeg proizvoda, i objašnjava da direktnim i indirektnim budžetskim korisnicima, agencijama, fondovima i direktoratima, koji su osnovani državnim novcem i dobili na upravljanje javne resurse, zakon omogućava sopstvene prihode koji iznose oko 100 milijardi dinara ili tri odsto BDP-a, ali da se ta sredstva koriste mimo budžetskog procesa. Tom iznosu dodaje se i više od 30 miliona dinara dobijenih od projektnih zajmova, donacija i razvojne pomoći iz fondova Evropske unije, a pod kontrolom nisu ni iznosi koji ne dospevaju u budžet zbog odobrenih poreskih olakšica koje, ilustracije radi, premašuju prihod od poreza na dobit. U opštu neobaveštenost o tokovima novca ubacuje se, prema izjavi ministarke, i „nejasna pozicija javnih preduzeća prema budžetu“. Ona predlaže i da se problem prevaziđe preciziranjem zakona o fiskalnoj odgovornosti ili osnivanjem (još jednog) kontrolnog tela, fiskalnog veća ili saveta koji bi kontrolisao sve što se odnosi na budžet. Ostalo je nejasno kakav bi status tog tela bio u odnosu na jedva ustanovljenu instituciju nezavisnog državnog revizora.

Naravno, za pažljivije analitičare „šokantna izjava“ ministarke nije iznenađenje. Oni godinama već upozoravaju da se državni novac troši kao Alajbegova slama, a da javna preduzeća, agencije i niz drugih institucija račune polažu samo vrhu političkih partija čiji plen postaju posle svakih izbora. Jedina korist iz priznanja Dragutinovićeve jeste da sada i mi, obični građani, znamo zbog čega se sa toliko finansijskih, prostornih i organizacionih problema susreću nezavisna kontrolna tela, poput Poverenika za informacije od javnog značaja, Saveta za borbu protiv korupcije i sada Agencije osnovane sa istim ciljem, kada pokušaju da rade posao zbog kojeg ih je država formirala posle dugotrajnog insistiranja evropskih zvaničnika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari