foto FoNet/021Srbija je na putu građanskog rata i dugotrajne nestabilnosti, ukoliko se odmah ne zaustave i ne procesuiraju ulični napadi kontramitingaških falangi SNS-a i plaćenih batinaša iz Ćacilenda protiv mirnih protesta u Vrbasu, Bačkoj Palanci, Bačkom Petrovcu, Novom Pazaru… Nadležni državni organi, pre svega policija – nisu reagovali na zakonom predviđen način.
Najnoviji događaji od 12. avgusta u večernjim časovima, kada su pristalice SNS-a u Vrbasu bacale flaše, pirotehniku i druge predmete na građane koji su došli na Trg Nikole Pašića da mirno protestuju, rezultirali su povređivanjem više ljudi. U Bačkoj Palanci su maskirani napadači, predvođeni SNS gradonačelnikom, takođe gađali građane koji su mirno protestovali najrazličitijim predmetima i pirotehničkim sredstvima, pri čemu prisutna policija nije intervenisala.
Napadi su bili sinhronizovani i organizovani, a saopštenja MUP-a i izveštaji provladinih medija potpuno subjektivni, jer izjednačavaju inicijatore sukoba iz SNS-a sa građanima koji su mirno protestovali. Degradaciju policije predstavlja i činjenica da je policija dovedena u situaciju da čuva zidove koje su bojama državne zastave protivpravno ofarbale udarne grupe SNS ekipe bez dozvole stanara. Kada se jedan stanovnik Limana tome usprotivio – fizički su ga napali, bez ikakvih sankcija i saopštenja tužilaštva.

Ili će policija i pravosuđe shvatiti i prihvatiti da su i nezadovoljni studenti i građani, koje predsednik Republike Aleksandar Vučić i njegovi tzv. lojalisti neopravdano nazivaju blokaderima, srbomrziteljima, teroristima i drugim neodgovarajućim, pogrdnim i diskriminatorskim rečima, ravnopravni građani, ili su zauzeli stranu podrške režimu. Prema odredbama Ustava i zakona, ovi organi su dužni pružiti bezbednosnu zaštitu svim građanima ili će se u potpunosti realizovati protivzakonita pretnja i ucena predsednika Republike upućena policajcima da im „ukoliko budu štitili blokadere, neće biti isplaćene plate i dnevnice“. Radi se o nedozvoljenom i nezakonitom pritisku na rad policije, koji se proširuje pretnjama i pritiscima na pravosuđe.
U pozadini turbulentnih društvenih zbivanja unazad devet meseci nalazi se namera vrha vladajućeg režima da po svaku cenu i na najrazličitije načine spreči utvrđivanje odgovornosti za pad nadstrešnice na dva puta renoviranoj i otvaranoj zgradi Železničke stanice u Novom Sadu, kada je poginulo 16 ljudi – verovatno da bi sakrio vlastitu i odgovornost svojih najbližih saradnika na ovom državnom projektu koji sprovodi, kao glavni izvođač, kineski partner uz brojne podizvođače. Da bi zadržao monopol apsolutne političke vlasti, Aleksandar Vučić je različitim kontroverznim izjavama, pretnjama i ucenama opstruirao ceo ovaj proces. Od 5. novembra prošle godine predvodi kampanju proganjanja i pritvaranja svih onih koji glasno i javno izražavaju svoje nezadovoljstvo njegovom politikom i odnosom prema utvrđivanju odgovornosti za do sada nezabeleženu tragediju.
Za takvog čoveka i takvu politiku ništa nije predstavljalo kočnicu ni opomenu – ni najveći politički skup održan ikada u istoriji Srbije, 15. marta. Ostalo je nerazjašnjeno kako je, po najavi tog skupa, dozvoljeno da se formira protivpravno naselje u centru Beograda, između Predsedništva i Narodne skupštine, i da se u njega, pod izgovorom da je to kamp „studenata koji žele da uče“, dovode pripadnici zabranjene specijalne jedinice JSO i drugi ljudi sa kriminalnim biografijama, te da se prema mirnim učesnicima protesta upotrebi zvučno oružje.
Ni kada je za Vidovdan više stotina hiljada ljudi došlo u Beograd na Slaviju, na veličanstveni skup otpora takvoj politici, kada je pročitan Vidovdanski proglas kojim je aktuelna vlast proglašena nelegitimnom i zahtevani vanredni izbori, vlast nije odustala od provokacija. Posle tih skupova sledile su provokacije iz kontraskupa u Ćacilendu, a policija je, uz targetiranje najavljeno od provladinih TV medija i tabloida, a sprovedeno od strane Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, delovala isključivo protiv nezadovoljnih građana. Ukoliko bi se neki tužilac usudio da postavi pitanje legalnosti pomenutog nasilja u Ćacilendu, koji je bio opkoljen traktorima i obezbeđivala ga policija, odmah je dobijao pretnju od predsednika Republike da će lično protiv njega podneti krivičnu prijavu.
Policija i tužilaštvo treba dosledno da obavljaju svoj posao – jednake zaštite ustavnog prava svih građana, a ne da sprovode selektivnu pravdu. Dužni su da obezbede nesmetano odvijanje mirnih protesta i slobodno izražavanje mišljenja građana. MUP u svojim saopštenjima ne bi trebalo da izjednačava ulogu onih koji su izazvali sukob sa ulogom mirnih demonstranata koji su se branili. Policija treba da prestane da navodi samo broj povređenih policajaca koji su bili u kordonu, bez navođenja podataka koliko je povređenih građana. Svi građani koji su zadobili povrede od bačenih flaša sa smrznutom vodom, kamenja, pirotehnike i drugih predmeta treba da se jave lekarima i pred nezavisnim sudovima pokrenu odgovarajuće postupke i zahtevaju od države naknadu štete.
Posle svega, predsednik Republike treba da preuzme odgovornost za delovanje kontramitingaša i plaćenih grupa huligana iz svoje stranke, koje štiti i podstiče na nasilje na sve moguće načine, pa i pomilovanjima onih za koje je sud utvrdio krivicu. Pravosuđe, Ustavni sud i Agencija za sprečavanje korupcije treba da prekinu praksu zaštite predsednika od odgovornosti, za koju postoje čvrsti i obimni dokazi, počev od 11 nerešenih zahteva za izbornim sporom još iz decembra 2023. godine.
Autor je sudija u penziji, član zajednice sudija i tužilaca „Odbranimo struku“
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


