Zoran Đinđić u Nišu: Jedan bulevar i druge priče 1Zoran Đinđić: Foto EPA PHOTO/SRĐAN SUKI/ss-hh

Gluplju inicijativu odavno nisam čuo, kazao je jedan od opozicionih odbornika u Skupštini grada Niša, na poslednjoj sednici, koja je zašla u noć, između 23. i 24. decembra, priznavši, istovremeno, sve čudeći se čudom, da ima želju i „da se prekrsti“.

Bila je to prostodušna reakcija na naprasnu noćnu najavu predsednika Skupštine grada Igora Novakovića, inače šefa lokalnih socijalista, da će, na sledećoj sednici, predložiti da se Bulevar dr Zorana Đinđića više ne zove tako, već da mu se vrati stari naziv- Bulevar braće Tasković, po dvojici komunista i partizana poginulih u Drugom svetskom ratu. Bulevar bezmalo 22 godine nosi ime premijera Srbije ubijenog u atentatu 12. marta 2003.

Obrazlagao je Novaković svoju ideju nedostatkom istorijske distance od smrti Đinđića, i time da on „bukvalno ništa nije učinio za Niš, osim što je doneo Zakon o privatizaciji, koji je devastirao grad“, pa i time da je rođen „u Bosni ili gde već“. Nije propustio da optuži političke protivnike da su Slobodana Miloševića i generala Vladimira Lazarevića „poslali u Hag“, te da im održi lekciju- prvi demokratski premijer u novijoj istoriji Srbije nije bio Đinđić, već je prvi demokratski izabran predsednik bio Milošević, a prva demokratska Vlada ona koju je vodio Dragutin Zelenović.

Jutro nakon sednice- ono jeste malo pametnije od večeri- „pojasnio“ je da njegov predlog, zasnovan na kulturi sećanja, ne znači promenu naziva Bulevara već samo vraćanje starog, a da će se lično založiti da grad Niš Đinđiću, o kojem „ništa ružno nije rekao“, obezbedi spomen obeležje „u skladu sa njegovim državničkim značajem“.

Zoran Đinđić u Nišu: Jedan bulevar i druge priče 2
Zorica Miladinović: Foto Marija Janković

Pristalice ideje da se ubijenom premijeru „oduzme“ Bulevar su, pak, nakon njenog plasiranja u etar, procenjivali da je ona odlična, da i oni to predlažu već godinama, a da je Đinđić, zna to svako dete, žuti nemački špijun koji je rasturao i pljačkao Srbiju.

Protivnici ideje su se „sporili“ oko toga da li je reč o jednom od poslednjih, osvetničkih trzaja socijalista pre nego ih naprednjaci sasvim progutaju, ili o istom takvom trzaju, ali komunističkih i radikalskih ostataka sa dna kace, koji i mrtvog Đinđića i danas mrze jer je pokazao da je demokratska i moderna Srbija moguća misija.

„Neutralni“ su pametovali kako istoriju treba poštovati i ne menjati nazive ulica kako kome padne na pamet i može mu se, a da politički revizionizam nije pristojna stvar. Dokon pop i jariće krsti, pa bi neki da sa društvene krize i „onolikih“ problema u Nišu i Srbiji skrenu pažnju, nudeći sirotinji igricu o imenima koja treba upisati na ulične table, poentirali su.

Zoran Đinđić u Nišu: Jedan bulevar i druge priče 3
Foto: (BETAPHOTO/MILAN OBRADOVIC)

Međutim, nije malo onih- koje su mnoge zmije ujedale- koji ovakve i slične inicijative čitaju pre svega kao opasnu političku poruku da je evropski i demokratski put Srbije neizvestan, a da ona u svakom trenutku, „bar“ vrednosno, može da sklizne u nesumnjivo jezive devedesete.

Pa zar, uostalom, na čelu Srbije nije (nezamenjivi, nepobedivi i neupitni) predsednik koji je još kao Šešeljev mali prelepljivao ulične table na Bulevaru Zorana Đinđića na Novom Beogradu nalepnicama sa imenom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića? Zar se njemu, nakon što su premijera Srbije dok je bio u gipsu snajperom s leđa ubili državni specijalci, ne pripisuje izjava da se „napio samo tri puta u životu- prvi put kada je Zvezda postala prvak Evrope, drugi put kada je ubijen Slavko Ćuruvija, a treći put kada su ubili Zorana Đinđića“, što je on, doduše znatno kasnije, kategorički demantovao?

Ipak, gotovo istovremeno sa iznenadnom najavom promene naziva jednog bulevara, stiglo je i obećanje niških studenata u blokadi da će popraviti svoj mural sa likom ubijenog premijera, koji su predstavili 12. marta ove godine, a NN protivnici ga oskrnavili crvenom farbom i kukastim krstom. Na muralu se može pročitati i jedna od Đinđićevih najjačih motivacionih poruka: „Gledajte u budućnost, tamo ćemo se sresti vi i ja“.

Da li je takva perspektiva- normalna budućnost- ovde još uvek moguća? Ili ćemo još jednom biti glupi, ne bilo nam bilo prvi put?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari