Foto: FoNet/JKP Gradska čistoćaBakterija legionela pronađena je polovinom juna u vodi u Institutu za majku i dete „Dr Vukan Čupić“ i jedno dete je inficirano, bilo je sve od informacija koje smo mogli da saznamo ovih dana, prvo u Novoj ekonomiji.
Niko od nadležnih nije potvrdio niti demantovao te informacije, što je sasvim dovoljno da roditelji, čija su dece na lečenju u toj eminentnoj dečjoj zdravstvenoj ustanovi, osim milijardu briga koje ih u ovom času muče, dobiju novu – da li će ta legionela napasti i njihovo dete.
Sudeći prema informacijama stručnjaka u vezi sa patogenošću te bakterije, procenat njenog ubijanja ljudi može da bude i 15 odsto ukoliko se ne leči i nema opravdanje što niko od nadležnih nije obavestio javnost o pojavi te legionele u cevima Instituta, iako se iz dokumenta nadležne inspekcije može videti da je taj Institut promenio dnvenu rutinu rada, kao što je izvođenje samo rutinskih analiza.
Brzom jučerašnjom detekcijom ustanovili smo da se informacije o pojavi legionele u Institutu „Dr Vukan Čupić“ ne nalazi na njihovom sajtu, ali ni na portalu Ministarstva zdravlja, Instituta Batut, Zavoda za javno zdravlje Beograda, gde građani prvo idu da bi saznali bilo šta o potencijalnoj pretnji, u ovom slučaju, zdrvalju njihove dece.

Strašno je što su su nadležni izabrali da ćute jer njihova tišina pojačava buku u glavama zabrinutih roditelja, ali i ostalih građana. Strašno je što pojedini stručnjaci moraju da umiruju ljude putem medija objašnjavajući šta je legionela. Ukratko, to je bakterija koja može da izazove atipičnu upalu pluća kod inficiranih, bolest nastaje kada ona udisanjem dospe u plućne alveole. Ukoliko je imunitet inficirane osobe kontaminiran, tada može da se javi atipična upala pluća – legionarska bolest.
Leči se antibioticima, a ako se ne leči, prema nekim autorima, smrtnost je već pomenutih 15 odsto. Da se razumemo, potpuno je jasno da niko od zaposlenih u Instituta nije prosuo iz epruvete legionelu u cevi da bi zarazio decu, ali jeste izabrao da ćuti o potenacijalnoj opasnosti. Nemam mesta za to šta kažu sistemski i ostali zakoni, kada se pojavi pretnja po zdrvalje ljudi, ali ima za pitanje:
Da li nas oni, uključujući i roditelje dece koja su ležala ili još leže u bolnici, tretiraju kao nebitne brojeve ili nas uopšte ne vide?
Oba slučaja zahtevaju dublju analizu nas građana jer ih mi plaćamo.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


