Danica Grujičić i sindrom „naknadna pamet“ 1foto (BETAPHOTO/MILAN ILIĆ)

Bivša ministarka zdravlja Danica Grujičić se nudi studentima i to je više nego očigledno, no ona nije jedina koja je nekada bila bliska režimu, a sada priča drugu priču. Ipak, beskrajno je zabavno slušati i gledati jednu uglednu lekarku kako se sada posipa pepelom.

Kada je Grujičić pristala da bude na listi SNS-a na parlamentarnim izborima 2022. godine, i to ni manje ni više nego na prvom mestu, mogli smo da čujemo kako se na ovaj korak odlučila jer „država ide putem kojim ona želi“. Ostali razlozi bili su manje-više vezani za zdravstvo, hvaleći tada Vučićevu vlast, kako je, za razliku od prethodnih, uložila i učinila najviše za zdravstvo.

Postala je Danica ministarka zdravlja, ali se na toj poziciji nije mnogo zadržala.

Istini za volju, Grujičić nikada nije, kao ostali Vučićevi podanici, javno spevala epove o liku i delu predsednika, ali se, s druge strane, činilo da joj ni ne smeta mnogo sve ono što nam je ispričala kasnije, kada je opet postala samo Danica Grujičić, bez onog „ministarka“.

Pošto Danica važi za nekoga ko je izuzetno nacionalno opredeljen, tradicionalan i konzervativan, sasvim je normalno da je „obolela“ od stare, srpske, autohtone bolesti zvane „naknadna pamet“.

Čim je prestala da bude ministarka, čusmo kako joj se ministar finansija Siniša Mali nije hteo javljati na telefon, zatim kako smatra da je SNS kao sekta, te da su ministri često ljudi koji nemaju pojma o čemu glasaju i osećaju se kao lutke na koncu.

Čak je u jednom trenutku pozvala poslanike SNS-a da prestanu da budu učesnici u veleizdaji i da se odvoje od sektaškog dela SNS-a.

Sve su ovo simptomi „naknadne pameti“ koji se ogledaju u tome da nam osoba sa ovim „virusom“ otkriva toplu vodu — jer ko bi, zaboga, mogao da pomisli da su Vučićevi ministri kao lutke na koncu, a da je SNS partija koja je ustrojena kao sekta. I za Malog smo se iznenadili što se ne javlja na telefon.

Uvidevši da ovo i nisu bogzna kakve informacije, moralo se preći na nešto aktuelnije i sočnije, recimo — Generalštab, što da ne.

Tako smo od gospođe Grujičić saznali da je ideja o kupovini Generalštaba ustvari Grenelova, a ne Kušnerova i Trampova, jer oni nisu imali pojma ni gde se ta zgrada nalazi. Ona je Grenelu, kao ministarka zdravlja, nudila Slaviju, ali je on baš zapeo za Generalštab pa se dogovorio sa Malim.

Sve i da je ovo tačno, pravo pitanje za Grujičić bilo bi zašto nas o svemu tome nije obavestila dok je bila jedna od retkih ministara koji nisu bili lutke na koncu. Ovako to zvuči kao priča ispred lokalne prodavnice, a za studente bi to moralo ipak malo ozbiljnije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari