Premijer Zoran Đinđić, sedmorica vicepremijera i 16 ministara, članovi Vlade Srbije koju je formiralo 18 političkih stranaka članica koalicije DOS, na jučerašnji dan pre deset godina položili su zakletvu pred poslanicima Narodne skupštine i time otpočeli svoj, posle nepunih 26 meseci, tragično okončani mandat.


Vlada Srbije, koja je trajala od 25. januara 2001. do 12. marta 2003, uspela je da obezbedi građanima petostruko povećanje zarada, uredno snadbevanje energentima i lekovima, redovan javni saobraćaj, uvođenje tržišta nafte i cigareta u legalne tokove, reformisan bankarski sektor i makroekonomsku stabilnost. Počela je privatizacija, krenule su strane investicije i obilne donacije, budžet je bo u suficitu. Startovale su reforme u prosveti, uspostavljen je socijalni dijalog. Zemlja je postala članica mnogih međunarodnih organizacija, a u građanstvu je zabeleženo dotad neviđeno prozapadno raspoloženje, pre svega prema Evropskoj uniji, ali i u vezi sa saradnjom s Haškim tribunalom. Podsetimo se, koliko je ljudi bilo na ulicama kada je hapšen, pa izručivan Slobodan Milošević, a koliko kada se isto desilo Radovanu Karadžiću, ali sedam godina posle. Uz upotrebu minimuma nasilja rešena je pobuna Albanaca na jugu Srbije, a doneta je istorijska odluka da se nacionalni problemi, uključujući Kosovo, rešavaju mirnim, diplomatskim sredstvima.

I sve to je uradila vlada u kojoj je bilo 18 (samo)proglašenih političkih lidera, bar isto toliko sujeta i interesa, različitih i političkih i ideoloških opredeljenja, međusobno neuporedivih biografija. Vlada koja nije kontrolisala službu državne bezbednosti i vojsku, u stalnom antagonizmu, a potom i neprijateljstvu, s predsednikom savezne države Koštunicom i njemu naklonjenim krugovima, od kojih su neki naoružani protestovali ulicama Beograda. Zauzvrat, može se reći, snažno ju je podržavao Zapad, ali setimo se samo haških pritisaka koji nisu utihnuli ni nakon izručenja Miloševića i koji su čak pojačani posle ubistva Đinđića, kao i neprestanih nerazumevanja u vezi s kosovskim problemom.

Naravno, niti je ta vlada bila idealna, niti joj se mogu zaboraviti greške, od kojih se za neke ispostavilo da su sudbonosne. Tragikomično danas deluje kada se prisetimo ko je sve bio u njenom sastavu, ljudi kakvih kapaciteta, kako su delovale sednice „politbiroa“ DOS-a. Ali, većina u Srbiji jeste verovala da smo i pored svega na dobrom putu. A danas?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari