E, u situaciji u kojoj se nalazi Srbija baš je zdravo biti malo paranoičan jer teško je poverovati da su nam se naš premijer Mirko Cvetković i šef Misije MMF-a za Srbiju Albert Jeger slučajno obratili iz Vašingtona, jedan za drugim.

Vestima koje potvrđuju da su nas dosad direktno lagali da se pri pravljenju budžeta za ovu godinu nije ni računalo na prodaju Telekoma Srbija. A da je istina da ne samo da se računa nego smo sada dogurali do golog izbora između lošeg i još goreg… Sudeći prema svekolikim forumima, svekolika se srbijanska, i stručna i laička, javnost zaprepastila porukom da je Cvetković, tek što je sleteo u Vašington, uspeo da nas zaduži kod Svetske banke za još 800 miliona dolara. Još se nismo opasuljili od tog šoka, a stigao je novi. Jeger nam je u stvari objasnio da nam tih 800 miliona u budžetu nedostaje, pa ako baš ne volimo da budemo dužni još, onda nema nam druge – ode Telekom. Zajedno su nam bez ustezanja objasnili da te pare fale za plate i penzije. Da fali tačno onoliko koliko Austrijanci za Telekom Srbija nude. Da se dakle Telekom Srbija prodaje da bi prosto i direktno bio pojeden. Sudeći prema svekolikim forumima očajni građani Srbije imaju pred sobom čak tri loše mogućnosti. Ukoliko bi bili pitani. Ako se zadužimo, te ćemo pare morati kad – -tad da vratimo prodajom Telekoma. Samo uz trošak za „vrlo povoljne“ kamate. Koji, trebalo bi izračunati, ne mora obavezno biti veći od budućeg rasta cene Telekoma i profita koji bi nam doneo! Možemo da prodamo i pojedemo Telekom i odmah. I treći izbor: ni dug, ni prodaja, ni plate, ni penzije. Jednom rečju: 27. mart usred aprila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari