Šta je sa lekarima nakon "kovid fronta": Dok oni mole, država ćuti, a mi bez kovida uživamo u proleću 1foto EPA-EFE/MARKO ĐOKOVIĆ

Precizni pokazatelj situacije u društvu moglo bi da bude najnovije otvoreno pisamo 55 zdravstvenih radnika iz Univerzitetskog kliničkog centra Srbije (UKCS), koji su radili na suzbijanju kovida, tačnije spasavali nam živote, a u kojem obaveštavaju Ministarstvo zdravlja da će protestovati, čak i štrajkovati glađu, ukoliko se ne ispuni obećanje da će dobiti stalno zaposlenje.

Oni ne traže tuđe, traže da se ispoštuje data im reč države, prvo kao naredba Ministarstva zdravlja iz marta 2020, kao i poslednji zaključak Vlade Srbije od 14. novembra prošle.

Ukoliko uzmemo u obzir da ovo nije prvo ovakvo obraćanje „naših heroja“, onda bi trebalo svako od nas da proba sebi da odgovori na jednostavna pitanja.

Šta biste rekli da vam je život ugrožen, imali ste saobraćajnu nesreću, polomljeni ste, imate veliko unutrašnje krvarenje, sa svakom kapi krvi koja vam ističe iz povređenih krvnih sudova bliži ste smrti, a da vam lekar kaže:

„Izvinite, ne mogu da vam spasim život…“

„Izvinite, ja ne mogu da vam spasim život jer država nije ispoštovala svoje obećanje kada sam ja rizikovao svoj život radeći na suzbijanju kovida. Tada nisam imao lekove, dovoljno zaštitne opreme, tada nisam znao ništa o tom virusu. Radio sam neprestano, uspeo sam da preživim za razliku od mojih 148 kolega koje je ubio kovid“.

Lekar to priča, a vi krvarite, već vam se magli pred očima, bolovi su nesnosni.

Šta biste rekli?

Šta je sa lekarima nakon "kovid fronta": Dok oni mole, država ćuti, a mi bez kovida uživamo u proleću 2
foto EPA-EFE/MARKO ĐOKOVIĆ

Ili, šta biste rekli da ste slušali lekara koji je radio na prvoj liniji odbrane od kovida, a koga ste zvali jer vam je majka dobila kovid i u tom času lebdela između života i smrti, a on da vam, onako ljudski, očajan ispriča sledeće rečenice:

„Sada su mi dovezli majku. Dežuran sam. Kovid joj je uništio pluća i druge organe. Reanimirao sam je, intubirao i hteo da je priključim na respirator. Umrla mi je sad na rukama. Izvini, molim te, ali mi treba malo vremena. Za pet minuta idem do tvoje majke“.

Šta biste rekli? Da li biste pitali državu zašto ignoriše te naše heroje? Sećate se kako nam je bilo? Pre samo oko 1.300 dana?

Na „kovid frontu“

No, prema informacijama koje su dosad iznesene u javnosti, oko 9.500 lekara koji su bili na tom „kovid frontu“ poslalo je zahteve nadležnima da budu primljeni u stalni radni odnos, a u poslednjem njihovom pismu piše da su se službe, posebno direktori u bolnicama, oglušile o njihove apele i zakljčak Vlade.

„Planiramo da održimo miran protest ispred Vlade i Ministarstva zdravlja. Neki od nas su spremni da stupe u štrajk glađu ispred Ministarstva zdravlja, dok se ovaj problem ne reši, zbog nepravde i diskriminacije koju smo doživeli od strane direktora ustanova“.

I, još jedno pitanje na kraju: Kakvi smo svi to postali ako lekari mole, država ćuti, a mi uživamo u proleću?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari