Ništa od boljeg života 1

Srbiji će na osnovu ostvarenih stopa rasta BDP-a od početka globalne krize (2008. godina) biti potrebno čitavih 185 godina da po realnoj kupovnoj moći stigne 15 starih članica Evropske unije.

Ovo je ocena dojučerašnjeg ministra finansija Dušana Vujovića. Odgovor trenutnih vlasti je da je prošle godine privredni rast bio najviši u prethodnoj deceniji (4,3 odsto), a to je tek prosek zemalja Centralne i Istočne Evrope. Osim toga, da bismo imali ikakve šanse da nekad u dalekoj budućnosti uhvatimo priključak sa zemljama Centralne i Istočne Evrope, čuli smo pre nekoliko dana na Kopaoniku, potreban je rast od najmanje pet, šest odsto svake godine i u dugom periodu. To je ono što nam treba, ali drugi par rukava je da li su naša privreda, naša vlada i društvo uopšte sposobni da urade to.

Prvo bi trebalo da zaboravimo neke mitove. Na primer, da su mala i srednja preduzeća kičma razvoja i da su oni šansa srpske privrede. Zaključak analize MAT-a kojom su obuhvaćeni sektor MSP u Srbiji, zemljama CIE i EU, MSP su važni, ali samo kada su podrška velikim sistemima koji imaju snage za ulaganja u inovacije, velike finansijske kapacitete, korporativno upravljanje… Mala i srednja preduzeća kao izolovano ostrvo u privredi ne mogu ništa od toga, mada izuzetak od ovoga mogu biti IT firme koje zavise od znanja više nego od kapitalnih ulaganja.

S obzirom da smo u tranziciji ostali bez većine velikih preduzeća, pre svega industrijskih, nameću se dva moguća rešenja kako doći do visokih stopa rasta. Prvo rešenje teoretski bi moglo dati rezultate na nešto kraći rok, a to je da privučemo velika strana preduzeća, koja bi onda zapošljavala domaće dobavljače i vukla srpsku industriju i privredu. I to ja faktički ono što radimo poslednjih desetak godina. Na prvi pogled rezultati nisu baš ubedljivi. Problem može biti što su glavni motiv dolaska stranaca subvencije. Pa kada se subvencije potroše, kada iskrsne zemlja sa nižim platama ili sa vladom voljnom da ponudi više mogu da spakuju pinkle i odu dalje. Takođe, pokazalo se da oni koje privlače subvencije obično donose proizvodnju sa niskim nivoom dodate vrednosti i tehnologijama druge industrijske revolucije, dok nas uveravaju da idemo u četvrtu. Deluje da nas ovo rešenje vodi u tzv. zamku srednje razvijenosti, gde narod radi za male pare bez mogućnosti napretka ekonomije.

Drugo rešenje znači izgradnju domaćih velikih preduzeća na koja će biti oslonjene desetine hiljada malih i srednjih firmi. Međutim, za ovo je potrebna pravna država, niska korupcija i jake institucije. Pogodite šta je verovatnije da će se obistiniti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari