
O površnom sistemskom odnosu države Srbije prema regionalnim zdravstvenim ustanovama, govori činjenica da ni posle tri iznenadna smrtna slučaja u ZC Vranje, ministar zdravlja, a i sam lekar dr Zlatibor Lončar…
… nije našao za shodno da po hitnom postupku, koji nalaže lekarska etika, poseti ovu ustanovu i bar amortizuje čemer smrti koji se nad njom nadvio.
Umesto toga u Vranju se obreo dr Nebojša Dimitrijević, direktor leskovačke bolnice, da „amortizuje smrt“ kao najveću ljudsku tragediju, kada porodicu zadesi ispadanje pacijenta iz kola hitne pomoći, nedolazak službe hitne pomoći na poziv nakon koga usledi fatalni ishod, ili posle porođaja u kome nesuđeno novorođenče umre u stomaku majke.
Svesni su pacijenti koji koriste usluge ove bolnice „na kraju države“ da kada se nađu pred lekarima sa svojom bolešću kao poslednji čin može da se desi i smrt. Ali u poslednja tri slučaja aktuelno rukovodstvo ZC Vranje za sve, pa i vidljive propuste na koje ukazuju porodice preminulih reči kritike imaju samo za oštećene i novinare što je opasna navika. Ta kritika očigledno ima i političku podršku stranke kojoj pripada i dr Dragan Veličković, aktuelni direktor ZC Vranje.
„Revizor“ u liku detaširanog ministrovog izaslanika dr Nebojše Dimitrijevića, samo bi trebao da izniveliše stepen odgovornosti, ali ne sa Hipokratovom moralnom vertikalom, već onom političkom, koja predstavlja možda i najteži oblik „bolesti“ sa kojom se suočavaju i (mnogi časni vranjanski lekari koji nisu članovi SNS), ali koji su se našli pred očima javnog mnjenja u poziciji grešnika, iako nisu politički vernici aktuelne vlasti.
Vranjska hronika nenajavljenih smrti jeste slika odnosa sistema prema regionalnim bolnicama kakva je ova vranjska u kojoj se pacijentima čorbast grašak nudi za obrok, da ga jedu viljuškom jer nema dovoljno kašika. A lekari „normalno rade“ svoj posao za koji primaju plate iste kao i oni u Somboru, Kragujevcu, Nišu, Majdanpeku.
Ostavka posle smrti je moralni čin, osim ako niste „bolesnici“ od političke pripadnosti, a takvih među vranjanskim belim mantilima, i ne samo ovde ima. To govori o neophodnosti sistemske terapije zdravstva, jer se radi o možda i neizlečivoj bolesti po one koje nevolja smesti u bolnice kao što je vranjanska.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


